Bezuov stav je jedna od algebarskih teorema koja definiše deljivost dva polinoma pri specijalnom slučaju kada je delilac oblika . Može se upotrebiti za rastavljanje polinoma na činioce. Dobio je ime po francuskom matematičaru Etjenu Bezuu.[1][2][3]

Teorema (Bezuov stav). Neka je dat polinnom , i neka je dat polinom , tada polinom pri deljenju polinomom daje ostatak . Specijalno ako je polinom je deljiv polinomom .

Dokaz. Pri opštem slučaju, deljenje dva polinoma se može zapisati kao:

Gde je neki polinom koji predstavlja količnik, a ostatak pri deljenju polinoma sa . Zamenjivanjem se dobija:

Konačno, pri slučaju se dobija

odnosno, što je i trebalo dokazati.

Primer uredi

Ako uzmemo polinom:

 

Uzećemo jedini slobodan član, a to je u ovom slučaju broj 2 i odredićemo njegove pozitivne i negativne delioce (1, -1, 2,-2). Ove delioce ćemo zamenjivati za H. Delićemo jednačinu sa (H-n(broj sa čijom smo zamenom dobili nulu)). Određujemo:

 

Za +1 dobija se:

 

Sledi da polinom nije deljiv sa X-1.

Za -1 dobija se:

 

Sledi da je polinom deljiv sa X+1.

Za +2 dobija se:

 

Sledi da polinom nije deljiv sa X-2.

Za -2 dobija se:

 

Sledi da je polinom deljiv sa X+2.

Nakon ove neobavezne provere, deljenje izgleda ovako:

Deljenje sa X+1

 

 

 
 
 

Provera deljenja

 

Deljenje sa X-1

  i ostatak  

 

 
 
 

Provera deljenja

 

Deljenje sa X+2:

 

 

 
 
 

Provera deljenja

 

Deljenje sa X-2

  i ostatak  

 

 
 
 

Provera deljenja

 

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Tignol, Jean-Pierre (2001). Galois' Theory of Algebraic Equations. Singapore: World Scientific. ISBN 978-981-02-4541-2. 
  2. ^ Claude Gaspard Bachet, sieur de Méziriac, Problèmes plaisants et délectables, 2nd ed. (Lyons, France: Pierre Rigaud & Associates, 1624), pages 18-33. Bavarian State Library
  3. ^ Bullynck, Maarten (februar 2009). „Modular arithmetic before C.F. Gauss. Systematisations and discussions on remainder problems in 18th century Germany” (PDF). Historica Mathematica. 36 (1): 48—72. Arhivirano iz originala (PDF) 2. 11. 2013. g. Pristupljeno 15. 1. 2012. 

Literatura uredi

  • Tignol, Jean-Pierre (2001). Galois' Theory of Algebraic Equations. Singapore: World Scientific. ISBN 978-981-02-4541-2.