Белопегави овнић
Belopegavi ovnić (lat. Amata phegea, раније Syntomis phegea) je moljac iz potporodice Arctiinae. Pripada dnevnim leptirima.
| Belopegavi ovnić | |
|---|---|
| |
| Amata phegea | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Natporodica: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | A. phegea
|
| Binomno ime | |
| Amata phegea | |
| Sinonimi[2] | |
|
Spisak
| |
Opis
urediRaspon krila mu dostiže 35–40 mm.[3] Osnovna boja krila i tela mu je crna sa plavkastim sjajem, a na krilima ima po devet belih tačkica sa obe strane. Broj i veličina belih tufni se razlikuje, najčešće 6 tufni ima na prednjim krilima dok su 2 tufne na zadnjim.[4] Zadnja krila su mnogo manja u odnosu na prednja koja su duga i male širine. Na vratu i na trupu ima po jednu toplo žutu prugu. Antene su mu crne, dugačke i obično su bele na kraju.[4] Larve su dužine do 5 cm, crnkastosive i imaju dlake organizovane u gomile, hrane se biljnom hranom, često maslačkom.[4] Lutke su smeđe obojene, zdepaste, prilepljene za podlogu.[4]
Slični su mu Syntomis ragazzii (Turati, 1917) i Zygaena ephialtes (Linnaeus, 1758). Ovaj drugi je otrovan za ptice i belopegavi podražava njegov izgled kako bi se spasao od grabljivaca (što se zove „mimikrija“).[5]
Rasprostranjenost
urediBelopegavi ovnić se najčešće sreće u južnoj Evropi, ali ih ima i na severu Nemačke, na istoku ga ima do Anadolije i Kavkaza.[6] Odgovaraju im suve oblasti, široki prostori sa šibljem i drvećem, kao i šume.[7]
Poreklo naziva roda
urediPoreklo naziva roda Amata vodi od reči amatus, koja znači voljen.[4]
Slike
uredi-
-
-
-
-
-
-
-
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj -
Amata phegea, Rtanj
Izvori
uredi- ^ Napomena: syn Syntomis
- ^ „Funet”.
- ^ „UK Moths”.
- ^ а б в г д „Bjelopjegavi ovnić (Amata phegea)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 20. 06. 2016. Pristupljeno 24. 08. 2019.
- ^ Dawkins, Richard (2016). "The Extended Phenotype: The Long Reach of the Gene."
- ^ „Fauna europaea”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 01. 2018.
- ^ „Natura Bohemica”.
Literatura
uredi- Dawkins, Richard (2016). The Extended Phenotype: The Long Reach of the Gene. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780192506221.
