Бисеровка

Amanita rubescens var. rubescens (narodni naziv: biserovka, biserka) uslovno je jestiva gljiva iz familije pupavki (lat. Amanitacea), roda Amanita. Široko je rasprotranjena duž Evrope i istočnog dela Severne Amerike (neki autori smatraju da su to dve genetski odvojene vrste). Naseljava mešovite šume. Stupa u mikorizu uglavnom sa hrastovima, međutim, beleženi su nalazi i sa borovima, kao i drugim četinarima. Ime (rubescens = crveneti) dobila je po tome što meso menja boju, odnosno crveni nakon oštećenja ili nakon izlaganja vazduhu oštećenih delova klobuka ili drške.

Biserovka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. rubescens
Binomno ime
Amanita rubescens

Amanita rubescens f. annulosulfurea jeste forma Amanita rubescens koja ima sumporno žut prsten na dršci. Osim ove karakteristike, ne postoji više ni jedna razlika (mikroskopska ili makroskopska) koja bi je mogla odvojiti kao zasebnu vrstu.

Opis plodnog tela uredi

Klobuk je prečnika do 20 centimetara, boja varira od blede okrer do rozikasto braon boje. Prekriven je beličastim nepravilno raspoređenim ljuspama koje su ostaci ovoja. Kod mladih primeraka klobuk je skoro potpuno zarobljen, a starenjem postaje ravniji. Drška je dužine od 60−140 milimetara, širine 10−25 milimetara. Beličasta, ponekad sa narandžastim i često sa crvenkastim tonovima. U osnovi je batinasta do gomoljasta sa jasno izraženom belom volvom. Meso je belo, pri oštećenju poprima crvenkastu boju. Bez osobitog mipisa, dok je ukus gorak. Listići su slobodni, gusti, beli, crveni pri oštećenju.[1] [2] [3]

Mikroskopija uredi

Spore (8-9x5.5µm) su elptične do jajaste, amiloidne. Otisak spora je bele boje.

Jestivost uredi

Biserovka je uslovno jestiva gljiva, što znači da je neophodna termička obrada pre konzumacije. Vodu u kojoj je kuvana gljiva obavezno baciti.

Dvojnici uredi

Usled nepažnje Amanita rubescens var. rubescens je moguće zameniti sa nekoliko otrovnih vrsta iz istog roda. Od smrtno otrovne Amanita pantherina (narodni naziv: panterovka) razlikuje se po tome što panterovkino meso ne crveni na dodir i što nema rebrastu volvu. Takođe, moguće je i pomešati je sa Amanita muscaria (narodni naziv: muhara).

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Uzelac B. BGV Logic, Beogad 2009
  2. ^ Mushrooms. Phillips R. Macmillan, London 2006
  3. ^ Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba .Flik M. Marso, Beograd 2010

Spoljašnje veze uredi