Bitka kod Martinića (1796)
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Bitka kod Martinića[1] je bitka Crnogoraca, Bjelopavlića i Pipera protiv Turske vođena 1796. godine kod sela Martinići u Crnoj Gori, sjeverno od Spuža, na teritoriji Bjelopavlića.
| Bitka kod Martinića | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
| Crna Gora | Osmansko carstvo | ||||||||
| Komandanti i vođe | |||||||||
|
Petar I Petrović Njegoš Jovan Radonjić | Mahmut-paša Bušatlija | ||||||||
| Jačina | |||||||||
| 3.000 | 18.000 | ||||||||
| Žrtve i gubici | |||||||||
| Nepoznati | Nepoznati | ||||||||
Poslije ujedinjenja Crne Gore s Brdima, skadarski vezir Mahmut-paša Bušatlija je preduzeo 1796. vojni pohod. Dva crnogorsko-brdska odreda, pod komandama vladike Petra I i guvernadura Jovana Radonjića, ukupne jačine 3000 ljudi, posjela su položaje kod Martinića.
Turci snage oko 18.000 ljudi (po đakonu Aleksiju) su se, idući od Spuža, borili devet dana protiv Crnogoraca, napredujući ka Martinićima. Konačno, 11. jula su izvršili juriš na položaje kod Martinića. Crnogorci i Brđani su protivnapadom odbili juriš i nanijeli Turcima značajne gubitke.
Sv. vladika Petar I Cetinjski u svom pismu kotorskom providuru o ovoj pobjedi nad daleko brojnijom turskom vojskom svijedoči: "To je možemo reći čudo od samoga Gospoda Boga učinjeno kojemu slavu i hvalu prinosimo".
S ovom pobjedom Piperi i Bjelopavlići su ušli u sastav Crne Gore.
Govor Petra I Petrovića Njegoša pred bitku uredi
| „ | Ljubezni vitezi i mila braćo!
Naš zakleti neprijatelj ne šćede na moje molbe od predstojećeg krvoprolića odustati i da se prođe naše nevoljne braće Brđana, no nadanje imam u svevišnjega Boga, da ćete vi danas svirjepog vraga stidno sa svoje međe proćerati. On je okupio silnu vojsku, ali mu je vojska jadna i čemerna, a više svega nama će sila božja biti u pomoći. Evo smo došli, mili moji vitezi i čestiti junaci, došli smo da s neprijateljem našu krv prolijemo; došli smo da osvjetlamo obraz pred svijetom; došli smo da pokažemo neprijatelju naše vjere, našeg imena i naše predrage slobode da smo Crnogorci, da smo narod, narod voljan, narod, koji dragovoljno za svoju slobodu bori se do posljednje kaplje krvi i sami najmiliji život na međi svojih besmrtnih prađedova ostavlja: ali prokletog vraga hristjanstva preko sebe živa ne pušta u slobodne nama drage gore, koje su naši prađedovi, naši djedi, naši otci i mi sami pravedno krvcom oblili! Ima li koji među vama, dražajši sinovi i izabrani cvijetu moje Bogom spasajeme i svakom nama srećno slobodne države, koji ne bi dragovoljno ovo svoje dobro, ovu svoju slavu, ovo svoje viteštvo milovao, ljubio i na obštem svjetskom vidiku krvlju i životom izbavio?! Ima li koji, dični vitezi, da se usteže na krvavom ovom junačkom polju, megdan dijeliti? Ja sam, mili sinovi i predraga braćo moja, uvjeren da nema, jer vi sami strašivice ne trpite, jer vi strašivice za posljednje ljude držite, jer slobodne gore ne rađaju strašivice, već dične vitezove, koji znadu cijenu junaštva, koji znadu cijenu narodnog ponosa i slave, koja je vaš i s vama rođeni vijenac! Vi ste, dragi sinovi, slobodan narod, vi nemate druge nagrade za vašu svetu borbu do obrane svoje voljnosti; ali znate da je nagrada slobodnog junaka: obrana slobode i milog otečestva, jer ko se za drugu nagradu bori, ono nije plemeniti junak, već najmjeni rob, kog viteštvo nema cijene, koji junačkoga ponosa i svoje slobode nema. Za to su se, mili sinovi i ljubezna vraćo moja, naši prađedovi borili, za to se i mi borimo, za to će se i naše potomstvo boriti. Zato na oružje i na krvavo polje, mili vitezi - da pokažemo neprijatelju što su kadre junačke gore! Da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije, da pokažemo kako gorskije junaka mišica junaštvom nadmašuje na bojnom polju svakog dušmanina! Arhipastirskij blagoslov predajem vama i preporučujem vas i sebe premilostivom Bogu, da nam bude u pomoći, koji sve vidi i pravedno rukovodi! Cetinje, juna 1796. |
” |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Datum obilježavanja boja na Martinića pomjeren zbog „mira u kući” - Vijesti.me[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 01. 10. 2016. g. Pristupljeno 27. 09. 2016. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ Projekat Rastko Cetinje
Literatura uredi
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1973, knjiga peta. str. 316.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.