Bitka kod Sufetula
Bitka kod Sufetula odigrala se 647. godine između Arapskih-muslimanskih sanaga Rašidunskog kalifata i Vizantijskog Egzarhata Afrike.[1]
Bitka kod Sufetula | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Vizantijsko-arapski ratovi | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Rašidunski kalifat | Vizantija | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Abdulah ibn Sad Ukba ibn Nafi Abd Alah ibn el Zubajr | Georgije Patricijan † | ||||||
Jačina | |||||||
2o.000 ljudi | nepoznato |
Pozadina
urediEgzarhat Afrike bio je u unutrašnjim previranjima usled sukoba koji je izbio između većinskog pravoslavnog stanovništva odanom odluci Halkedonskog sabora i zastupnika monotelitizma, koji je bio pokušaj pomirenja pravoslavaca i monofizita koji je osmislio i promovisao car Iraklije 638. god.
U periodu od 642–643. god, Arapi su zauzeli Kirenajku i istočnu polovinu Tripolitanije , Zajedno sa Tripolijem. Bila je to samo naredba kalifa Omara (v. 634–644) koja je zaustavila njihovo dalje napredovanje na zapad.[2]
Godine 646, egzarh Grigori Patricije podigao je pobunu protiv cara Konstansa II. Očigledan povod za ovo bila je njegova kasnija podršaka Monotelitizmu, ali je nesumnjivo bila i reakcija na muslimansko osvajanje Egipta i pretnju koju je ono predstavljalo po vizantijsku Afriku. Izgleda da je pobuna našla širokog odziva među građanima, ne samo među romanizovanim stanovništvom afrike, već i među berberima u unutrašnjosti.
Bitka
urediGodine 647, Omarov naslednik Usman naredio je Abdulahu ibn Sadu da napadne Egzarhat sa snagama od 20 00 ljudi. Muslimani su napali zapadnu Tripolitniju i napredovali do severne granice vizatijske provincije Bizacena. Grigorioje se suočio sa Arapima nakon njihovog povratka u Sefetulu , ali je bio pobeđen i ubijen.[3] Agapije od Hijerapolisa i neki sirijski izvori tvrde, da je preživeo poraz i pobegao u Konstantninopolj, gde se izmirio sa Konstansom, ali većina savremenih istoričara prihvata kao tačne podatke iz arapskih hronika o njegovoj smrti u bici. Arapski izvori tvrde i da su Arapi zarobili Grigorievu ćerku, koja se borila na strani svoga oca. Ona je povedena nazad u Egipat kao deo ratnog plena, ali je za vreme marša pala sa svoje kamile, i na licu mesta je ubijena.[4]
Posledice
urediNakon Grigorijeve smrti, Arapi su poharali Safetulu i izvršili pohod širom celo Egzarhata, dok su se Vizantijci povukli u svoja utvrđenja. Nesposobni da unište vizantijska utvrđenja, i zadovoljni ogromnim razmerama pljačke kje su sproveli, Arapi su pristali da se povuku u zamenu za isplatu izuzetno velikog otkupa u zlatu.[5]
Uprkos tome da ovaj arapski napad nije bio praćen drugim napadima u neko dogledno vreme, i ponovnom uspostavljanju veza sa Konstantinopoljem, vizntijska vladavina nad Afrikom bila je uzdrmana do svojih samih korena grigorijevom pobunom i arapskom pobedom. Berberska plemena pojedinačno su otkazala vernost carstvu, a izgleda da je i većina Južnog Tunisa uspela da se izvuče van kontrole Kartagine.[6]Tako je bitka kod Sufetulea " kraj, koji je manje više već bio blizu, ali nezbežan, vizantijske dominacije u Africi.[7]
Reference
uredi- ^ Kaegi, Walter E. (2010). Muslim Expansion and Byzantine Collapse in North Africa. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-19677-2.
- ^ Diehl 1896, str. 557–558
- ^ Pringle 1981, str. 47
- ^ Diehl 1896, str. 559
- ^ Diehl 1896, str. 559–560
- ^ Diehl 1896, str. 560–561
- ^ Diehl 1896, str. 562
Literatura
uredi- Diehl, Charles (1896). L'Afrique byzantine: histoire de la domination byzantine en Afrique (533-709) (na jeziku: French). Paris.
- Kaegi, Walter E. (2010). Muslim Expansion and Byzantine Collapse in North Africa. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-19677-2.