Bifobija predstavlja averziju ka biseksualnosti i prema biseksualcima kao društvenoj grupi ili kao pojedincima. Može imati oblik negiranja da je biseksualnost prava seksualna orijentacija ili negativnih stereotipa o ljudima koji su biseksualci (kao što su uverenja da su promiskuitetni ili nepošteni). Ljudi bilo koje seksualne orijentacije mogu doživeti ili održavati bifobiju.

Zastava biseksualnih osoba

Etimologija i upotreba uredi

Bifobija je portmanto reč nastala na terminu homofobija. Izvodi se iz engleskog neoklasičnog prefiksa „bi“ (dva) iz biseksualno i korena „fobija“ (od grčkog: φοβος, „strah“) koji se nalazi u homofobiji. Pored transfobije i homofobije, jedna je od porodice termina koji se koriste za opisivanje netolerancije i diskriminacije LGBT+ osoba. Pridevni oblik bifobičan opisuje stvari ili osobine vezane za bifobiju, a slabije učestala imenica bifob je etiketa za ljude koji praktikuju ili pospešuju bifobiju.[1]

Bifobija ne mora biti fobija kao što je definisana u kliničkoj psihologiji. Njeno značenje i upotreba je u istoj ravni sa ksenofobijom.

Oblici uredi

Odbacivanje i brisanje

Bifobija može dovesti ljude da poriču da je biseksualnost „stvarna“, tvrdeći da ljudi koji se identifikuju kao biseksualci nisu istinski biseksualni ili da je ta pojava daleko manje česta nego što tvrde. Jedan od oblika ovog poricanja je zasnovan na heteroseksističkom pogledu da je heteroseksualnost jedina prava ili prirodna seksualna orijentacija. Stoga sve što odstupa od toga je ili psihološka patologija ili primer antisocijalnog ponašanja. U ovim slučajevima, homofobija i bifobija se svode na isto.

Drugi oblik poricanja proističe iz binarnih pogleda na seksualnost: da se ljudi pretpostavljaju monoseksualnim, tj. isključivo homoseksualnim (gej/lezbijka) ili heteroseksualnim (strejt). Tokom 1980-ih, modernim istraživanjima o seksualnosti dominira ideja da su heteroseksualnost i homoseksualnost jedine legitimne orijentacije, odbacujući biseksualnost kao „sekundarnu homoseksualnost“.

[2]

U tom modelu pretpostavlja se da su biseksualci, ili lez/gej osobe „u ormaru“ koje žele da se prikažu kao heteroseksualne, [3] ili pojedinci koji eksperimentišu sa seksualnošću van svog „normalnog“ interesa.[4][5][6] Aforizmi poput „ljudi su ili gej, ili strejt, ili lažu“ predstavljaju ovaj dihotomni pogled na seksualnu orijentaciju.[7]

Neki ljudi prihvataju teorijsko postojanje biseksualnosti, ali je definišu kao „jednaku“ privlačnost prema muškarcima i ženama.[7] Prema tome, mnogi biseksualci sa nejednakom privlačnošću su kategorisani, ili kao homoseksualci, ili kao heteroseksualci. Drugi priznaju postojanje biseksualnosti kod žena, ali je negiraju kod muškaraca.[8]

Pojedine osobe koje odbacuju biseksualnost takve aktivnosti ili identitet doživljaju kao stvar trenda ili prosto situacione homoseksualnosti u polno odvojenim sredinama.[9]

Bifobija je takođe prisutna i među gej i lezbijskom populacijom. Delom se ogleda kroz posmatranje da su biseksualci u mogućnosti da izbegnu ugnjetavanje od strane heteroseksualaca usklađivanjem društvenih očekivanja po pitanju seksualno-romantičnih odnosa sa suprotnim polom.[10][11]

Biseksualno brisanje (takođe nazvano biseksualna nevidljivost) je fenomen koji teži da izostavi, falsifikuje ili da drugo objašnjenje o dokazima biseksualnosti kroz istoriju, akademiju, medije i druge primarne izvore, ponekad do tačke poricanja da biseksulanost postoji.[12][13]

Navodi da su biseksualni muškarci homofobični

Jedan od uzroka bifobije u gej muškoj zajednici jeste da postoji politička tradicija identiteta koja pretpostavlja da je prihvatanje muške homoseksualnosti povezano s uverenjem da je seksualnost muškaraca specijalizovana. To uzrokuje da mnogi članovi gej muške zajednice samu ideju o tome da muškarci mogu biti biseksualni vide kao homofobičnu. Veliki broj biseksualnih muškaraca smatra da ih takvi stavovi prisiljavaju da zadrže svoju biseksualnost sakrivenu, kao i da ih smatraju opresivnijim od tradicionalne heteronormativnosti.[14][15]

Negativni stereotipi

Mnogi stereotipi o ljudima koji se identifikuju kao biseksualci proističu iz poricanja ili biseksualnog brisanja. Pošto njihova orijentacija nije prepoznata kao validna, oni su viđeni kao zbunjeni, neodlučni, nesigurni, eksperimentalni ili kao osobe koje „samo prolaze kroz fazu“.[16]

Povezivanje biseksualaca sa promiskuitetom proizilazi iz raznih negativnih stereotipa koji ih sagledavaju kao psihički i društveno nestabilne osobe kojima seks sa samo muškarcem, sa samo ženom ili sa samo jednom osobom u trenutku nije dovoljan. Ovi stereotipi proizilaze iz kultorološke pretpostavke da su muškarci i žene toliko različiti da je želja ka osobi jednog pola u potpunosti drugačija od želje ka osobi drugog pola (heteroseksizam).[17]

Kao rezultat svega, o biseksualcima vlada stigma da varaju svoje partnere, vode dvostruke živote, da imaju tajne odnose sa osobama istog pola kao i da su prenosioci polno prenosivih bolesti. Mogu biti okarakterisani kao „droljasti“, „laki“ i nimfomani, dok se biseksualnost čvrsto povezuje sa poliamorijom, svingovanjem i poligamijom.[18]

Posledice

Posledice bifobije na psihičko i seksulano zdravlje biseksualaca su brojne. Studije pokazuju da su biseksualci često zarobljeni između heteroseksualnosti i homoseksualnosti, čime se obesnažuje njihov seksualni identitet. Ovo često dovodi do prepoznatljivih pokazatelja pitanja mentalnog zdravlja, kao što su nisko samopouzdanje i samopoštovanje. Ovi indikatori i pritisci da „biraju“ seksualni identitet mogu, u mnogim slučajevima, dovesti do depresije zbog osećaja da žive u kulturi koja ne prepoznaje njihovo postojanje.[19]

Nevoljnost biseksualaca da pričaju sa zdravstvenim radnicima o svojoj seksualnosti i pravilnoj zaštiti zbog straha od osude i diskriminacije ih uskraćuje za adekvatnu edukaciju o psihičkom i seksulanom zdravlju.[20]

Ljudi koji se identifikuju kao biseksulani se mogu suočiti sa sledećim problemima:

  • veći stepen partnerskog nasilja
  • veća verovatnoća rizičnog ponašanja kod mladih srednjoškolaca
  • veća verovatnoća anksioznosti i poremećaja raspoloženja kod osoba koja imaju seks sa oba pola
  • manje šanse da se osećaju prihvaćenim na svom radnom mestu
  • manje šanse da ispolje iskrenost ka najbitnijim osobama u svom životu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Eliason, MJ (1997). „The prevalence and nature of biphobia in heterosexual undergraduate students”. Archives of Sexual Behavior. 26 (3): 317—26. PMID 9146816. doi:10.1023/A:1024527032040. 
  2. ^ Managing Heterosexism and Biphobia: A Revealing Black Bisexual Male Perspective. ProQuest. 2008. ISBN 9780549622482. [mrtva veza]
  3. ^ Michael Musto, April 7, 2009. Ever Meet a Real Bisexual? Arhivirano 2010-04-13 na sajtu Wayback Machine, The Village Voice
  4. ^ Yoshino, Kenji (1. 1. 2000). „The Epistemic Contract of Bisexual Erasure” (PDF). Stanford Law Review. Stanford Law School. 52 (2): 353—461. JSTOR 1229482. doi:10.2307/1229482. 
  5. ^ „Why Do Lesbians Hate Bisexuals?”. lesbilicious.co.uk. 11. 4. 2008. Архивирано из оригинала 07. 12. 2013. г. Приступљено 26. 3. 2011. 
  6. ^ Geen, Jessica (28. 10. 2009). „Bisexual workers 'excluded by lesbian and gay colleagues'. Приступљено 26. 3. 2011. 
  7. ^ а б Dworkin, SH (2001). „Treating the bisexual client”. Journal of Clinical Psychology. 57 (5): 671—80. PMID 11304706. doi:10.1002/jclp.1036. 
  8. ^ „Do Bisexual Men Really Exist?” (на језику: енглески). Приступљено 12. 2. 2017. 
  9. ^ Ka'ahumanu, Lani; Yaeger, Rob. „Biphobia”. LGBT Resource Center UC San Diego. UC San Diego. Архивирано из оригинала 20. 9. 2016. г. Приступљено 22. 9. 2016. 
  10. ^ Fahs, Breanne (13. 11. 2009). „Compulsory Bisexuality?: The Challenges of Modern Sexual Fluidity”. Journal of Bisexuality. 9 (3-4): 431—449. ISSN 1529-9716. doi:10.1080/15299710903316661. 
  11. ^ Roffee, James A.; Waling, Andrea (10. 10. 2016). „Rethinking microaggressions and anti-social behaviour against LGBTIQ+ youth”. Safer Communities. 15 (4): 190—201. doi:10.1108/SC-02-2016-0004. 
  12. ^ Word Of The Gay: BisexualErasure May 16, 2008 "Queers United"
  13. ^ The B Word Архивирано на сајту Wayback Machine (5. novembar 2020) Suresha, Ron. "The B Word," Options (Rhode Island), November 2004
  14. ^ Bi Men: Coming Out Every Which Way, Ron Jackson Suresha, Pete Chvany - 2013
  15. ^ Social Work Practice with Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender People, Gerald P. Mallon - 2017
  16. ^ "It's Just A Phase" Is Just A Phrase, The Bisexual Index
  17. ^ "Bisexuals and the Slut Myth", presented at the 9th International Conference on Bisexuality
  18. ^ GLAAD: Cultural Interest Media Arhivirano 2006-04-19 na sajtu Wayback Machine
  19. ^ Dodge, Brian; Schnarrs, Phillip W.; Reece, Michael; Martinez, Omar; Goncalves, Gabriel; Malebranche, David; Van Der Pol, Barbara; Nix, Ryan; Fortenberry, J. Dennis (1. 1. 2012). „Individual and Social Factors Related to Mental Health Concerns among Bisexual Men in the Midwestern United States”. Journal of bisexuality. 12 (2): 223—245. ISSN 1529-9716. PMC 3383005 . PMID 22745591. doi:10.1080/15299716.2012.674862. 
  20. ^ Makadon MD, Harvey J; Ard MD, MPH, Kevin L (9. 7. 2012). „Improving the Health Care of Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender People: Understanding and Eliminating Health Disparities” (PDF). Fenway Institute. U.S. Department of Health and Human Services. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 08. 2018. g. 

Literatura uredi