Bijelo roblje, poznato još pod terminima bijelo ropstvo, trgovina bijelim robljem ili trgovina bijelim robovima, odnosi se na ropstvo bijelih Evropljana pod neevropljanima (kao što su sjeverni Afrikanci i muslimanski svijet), ali i pod samim Evropljanima, kao što su vikinški trelovi ili evropski galeoti. Od antičkog doba, evropski robovi su bili uobičajeno za vrijeme Antičkog Rima, a bili su istaknuti Osmanskom carstvu tokom ranog modernog doba. U feudalizmu, postojali su razni oblici ispod slobodnog čovjeka poznati kao kmetstvo (kao što su bordar, vilan, vagabunda i rob) koji su mogli da se kupuju i prodaju kao imovina i da se podvrgnu radu i žigosanju od strane njihovih vlasnika. Pod muslimanskog vladavinom, arapska trgovina robovima koja je obuhvatala evropeidne zarobljenike koje su uglavnom zaroljeni upadima na evropske teritorije ili su kao djeca odvedeni u obliku danka u krvi iz porodica koje su stanovale u osvojenim teritorijama kako bi služili carstvo u različitim svrhama. Sredinom 19. vijeka, termin ’bijelo roblje’ je korišten za opis hrišćanskih robova u berberskoj trgovini robovima.

Savremeni pravni termin se odnosi na seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju i trgovinu ljudima, izostavljajući bilo kakve pretpostavke o boji kože žrtava ili počinitelja.