Burunjor
Burunjor (engl. Burrunjor) je mitološko biće iz mitologije aboridžinskih naroda. Ovo biće navodno obitava u divljini Australije.
![]() | |
Grupa: | mitološko biće, kriptid |
---|---|
Podgrupa: | "Živi dinosaurus" |
Područje: | ![]() |
Stanište: | divljina Australije |
Etimologija naziva
urediDrugi nazivi
urediDiljem Australije postoje i drugi nazivi za burunjora, kao što su:
Opis kriptida
urediOpis burunjora u mitologiji i narodnim predanjima
urediU mitologiji burunjor je biće koje je opisano kao dvonožni gmizavac sa dugim zadnjim nogama nalik ptičjima, sa kratkim rukama, i sa glavom i repom krokodila. Ovo biće je opasano, i ubija i jede sve životinje i ljude na koje naiđe, i njegova rika je zaglušujuća.
Opis burunjora iz modernog doba
urediU kreacionizmu
urediPrema riječima kreacionista burunjor je jedan od dokaza da su ljudi živjeli zajedno sa dinosaurusima. Oni ga opisuju kao biće nalik na teropodskog dinosaurusa. Ovo biće je visoko 6 metara i dugo 10 metara, ima dvije kratke ruke sa oštrim kandžama, dugi rep, stope su mu široke 76 centimetara, snažne čeljusti pune oštrih zuba, i koža ovog biće je slična koži krokodila.
Hronologija susreta sa ovim bićem i viđenja
uredi- 1950. godine australski stočari, iz okoline grada Burktauna, su vlastima prijavljivali navodne slučajeve da je nepoznata ogromna zvjer napadala i ubijala njihovu stoku. Prema njihovim riječima, ovo biće je uvijek iza sebe ostavljalo velike troprste otiske;
- 1950. godine Džek Pekam, na području Arnemove zemlje, je navodno pronašao velike troprste otiske;
- 1957. godine australski stočari, sa područja oko rijeke Makartur (u Sjevernom teritoriju), su navodno pronašli ostatke napola pojedene stoke koju je ubila nepoznata velika zvijer;
- 1960. godine, u blizini gradova Alis Springs i Maunt Ajza (u Kvinslendu), su navodno pronađeni troprsti otisci nalik otiscima teropodskih dinosaurusa;
- 1961. godine, u blizini mjesta Lagun Krik, Džon Metju se navodno sureo sa velikim gmizavcem koji je bio dug oko 10 metara;
- 1961. godine, u sjeverno od Maunt Ajza, jedan lovac se navodno sureo sa velikim gmizavcem koji je bio dug oko 8 metara;
- 1978. godine, u divljini Sjeverne teritorije, dva aboridžinska tragača i policajac se navodno susreli sa velikom životinjom koja ih je uplašila i navela ih da napuste mjesto gdje su kampirali;
- 1979. godine, u divljini sjeverno od grada grada Burktauna, nekoliko aboridžinski ribara je navodno pronašli troprste otiske nalik otiscima teropodskih dinosaurusa;
- 1980. godine, na području Kamuna distrikta, Maks Fild je navodno pronašao troprste otiske nalik otiscima teropodskih dinosaurusa;
- 1980. godine, na području Golf Kantrija (u blizini Karpentarijskog zaliva), stočar Čarls se navodno susreo sa velikim gmizavcem koji je u svojim čeljustima nosio jednu krava. Takođe su u blizini navodno pronađeni troprsti otisci nalik otiscima teropodskih dinosaurusa;
- 1982. godine, na istočnom području Arnemove zemlje, je navodno viđen gmizavac veličine odraslog čovjeka;
- 1984. godine, u blizini grada Naruma (u Novom Južnom Velsu), su navodno pronađeni troprsti otisci nalik otiscima teropodskih dinosaurusa. Bili su široki 76 centimetara;
- 1985. godine, na putu pored rijeke Roper (sa područja Sjeverne teritorije), se desilo posljednje viđenje burunjora. Prema riječima svjedoka ovo biće je bilo visoko 6 metara.
Moguće objašnjenje ovog kriptida
urediPostoji nekoliko mogući objašnjenja za neke od opisa ovog kriptida. U ovim slučajevima se radi o kulturološkim sjećanjima Aboridžina na dvije vrste veliki izumrli gmizavca koji su nekada nastanjivala Australsku divljinu:
- Megalenija priska (lat. Megalania prisca) - najveća vrsta guštera iz porodice varana. Ova vrsta je bila duga 7,9 metara i teška do 320 kilograma. Megalenija je živjela u Pleistocenu (do prije neki 40.000 godina)[1][2]. Bila je glavni predator u Australiji do svog izumiranja. Iako postoje navodne priče koje govore o susretima moderni ljudi sa živim primjercima megalenije[3][4], ne postoje čvrsti dokazi koji bi dokazali tvrdnje da ova vrsta još postoji u Australskoj divljini. Reks Gilroj, poznati australijski kriptozoolog je 2009. godine zajedno sa herpentologom Tonijem Gerardom i stručnjakom za australijsku divljinu Gerijem Opitom organizovao ekspediciju koja je za cilj imala pronaći čvrste dokaze o postojanju živi primjeraka Megalenije. Ekspedicija se desila u nacionalnom parku Volemi u Novom Južnom Velsu. Ovaj tim istraživača je postavio mamce i kamere koje je trebalo da zabilježe eventualne aktivnosti na području, međutim, ekspedicija nije pronašla nikakve dokaze o postojanju živi primjeraka. Mogućnost da ova drevna vrsta i danas luta negde u nepristupačnim djelovima Australije je veoma mala, i spada u područje kriptozoologije;
- i Kuikana fortirostrum (lat. Quinkana fortirostrum) - najveća vrsta kopneni krokodila iz roda Kuikana (lat. Quinkana) koja je živjela u isto vrijeme kad i Megalenija. Ova vrsta je bila duga 6 metara i teška do 320 kilograma.
-
rekonstrukcija izgleda vrste Megalenija priska
-
odnos veličina između najveći guštera iz porodice varana u poređenju sa odraslim čovjekom
-
odnos veličina između veliki kopneni mesoždera iz različiti grupa kičmenjaka u poređenju sa odraslim čovjekom
-
rekonstrukcija izgleda Kuikana fortirostrum
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Price, Gilbert J.; Louys, Julien; Cramb, Jonathan; Feng, Yue-xing; Zhao, Jian-xin; Hocknull, Scott A.; Webb, Gregory E.; Nguyen, Ai Duc; Joannes-Boyau, Renaud (01. 10. 2015). „Temporal overlap of humans and giant lizards (Varanidae; Squamata) in Pleistocene Australia”. Quaternary Science Reviews. 125: 98 — 105. doi:10.1016/j.quascirev.2015.08.013.
- ^ Molnar 2004
- ^ „Australian Giant Reptilian Monsters - Queensland Reports”. Pristupljeno 22. 03. 2012.
- ^ Eberhart, George (2002). A Guide to Cryptozoology Mysterious Creatures Volume 1 A-M. ABC-CLIO. str. 28.
Literatura
uredi- Molnar, Ralph E. (2004). Dragons in the dust: the paleobiology of the giant monitor lizard Megalania. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34374-1.
- Gilroy, Rex (2013). Burrunjor: The Search for Australia’s Living Tyrannasaurus. Uru Publications.