Bjakotaj (jap. 白虎隊, translit. Byakkotai) u prevodu: „beli tigar“ bila je vojna jedinica sačinjena od 305 sinova[1] dece i tinejdžera samuraja iz okruga Aizu koja se borila u Bošin ratu (1868–1869).

Spomenik jedinici Bjakotaj na brdu Imori, Prefektura Fukušima, Japan.

Istorijat

uredi

Bjakotaj je bio deo od četiri jedinice okruga Aizu koje su osnovane kao odgovor na moderne vojne formacije protivničke vojske nakon poraza u bici na Toba-Fušimi.[2] Ostale tri jedinice su se zvale Genbutai (crne kornjače),[3] Serijutai (plavi zmajevi)[4] i Suzakutai (crvene ptice).[5][6][7] Svaka od ove četiri jedinice je prozvana po imenu četiri kineska simbola/boga, čuvara četiri pravca. Bjakotai jedinica bila je zadužena da bude rezervna jedinica i sastojala se od mladih sinova Aizu samuraja. Imali su po 16, 17 godina.[8]Sama jedinica je podeljena na još pet delova, po rangu samuraja iz čije porodice dolaze. Dve subjedinice su obuhvatale samuraje više klase (šiču), dve iz srednje klase (joriai), i jedna iz najniže klase (ašigaru).[9][10] Dvadeset članova druge subjedinice više klase „šiču“, odvojila se od ostalih tokom bitke u Tonogučihari[11] i povukla se do brda Imori sa kog se video gradski zamak Aizu-vakamacu. Odatle su greškom pomislili da zamak gori i u uverenju da je njihova vojska izgubila bitku i da je njihov lord Macudaira Katamori i njihova porodica ubijeni, zajedno izvršavaju ritualno samoubistvo, sepuku.[12] Zamenivši za zamak, vatra je uhvatila samo spoljašnju citadelu. Carske snage koje su napadale okrug Aizu nisu uspele da probiju odbranu i osvoje ovu tvrđavu. Tek dogovorom posredstvom komšijskog okruga Jonezave okrug Aizu, nakon mesec dana sveobuhvatne opsade konačno pristaje da se preda.[12]

Od 20 članova ove subjedinice devetnaestoro je izvršilo samoubistvo. U pitanju su:[13]

  • Adači Tozaburo
  • Išijama Toranosuke
  • Šinoda Gisaburo (zaduženi komandir)
  • Nagase Judži
  • Mase Genšičiro
  • Aruga Orinosuke[14]
  • Ito Teidžiro
  • Suzuki Genkiči
  • Nišikava Šoutaro
  • Janase Kacusaburo
  • Ikegami Šintaro
  • Ito Tošihiko
  • Cuda Sutezo
  • Nomura Komaširo
  • Janase Takedži
  • Išida Vasuke
  • Ibuka Šigetaro
  • Cugava Kijomi
  • Hajaši Jasodži

Jedini preživeli iz jedinice, Inuma Sadakiči, takođe je pokušao samoubistvo ali je bio neuspešan. Spasili su ga lokalni meštani. Posle rata, odselio se za obližnji grad Sendai gde je živeo do svoje smrti. Tokom svog života bio je i oficir u armiji, dostigavši čin kapetana.[15]

Posle sukoba, carska vojska je dozvolila da se sahrane tela dečaka. Nešto kasnije podignut je i spomenik na mestu gde su umrli, uključujući i preživelog Inume Sadakičija kad je umro u 76. godini[16] Na kamenu, ispod spomenika, uklesana je vaka pesma Macudaire Katamorija:

Ikutari no namida wa ishi ni sosogu tomo sono na wa yoyo ni kuji to zo omou

"Bez obzira koliko ljudi suzama opere ovaj kamen, imena ovde zapisana nikad neće nestati sa ovog sveta."[17]

Ostale Bjakutaj subjedinice nastavile su da se bore tokom Bitke za Aizu, sa ostalim samurajima Aizu klana koji su se borili da zamak Aizu-vakamacu ne padne u ruke neprijatelja.[18] Veliki broj članova Bjakotai jedinice je preživeo Bošin rat.[19] Dvoje od njih su čak imali i veliku poziciju i reputaciju u Meidži eri kao fizičar i istoričak Jamanaka Kendžiro i japanski carski mornarički admiral Deva Šigeto.

Benito Musolini i Bjakotaj

uredi

Italijanski diktator Benito Musolini čuo je priču o članovima Bjakotaj jedinice koji su izvršili samoubistvo i bio je veoma impresioniran njihovom lojalnošću prema feudalnom lordu.[20]Godine 1928, poslao je stub iz Pompeje da se, kao izraz poštovanja, postavi u blizini grobova na brdu Imori. Ovaj stub stoji i dan danas na istom brdu.

Prikaz u medijima

uredi

Jedinica Bjakotaj je bila prikazana i pominjana u više knjiga, filmova, serija i ostalih medija. Čak dva puta je bila snimljena kao TV serija, jednom 1986. godine a drugi put 2007. gde je glavnu ulogu imao japanski glumac Jamašita Tomohisa. Jamašita je igrao još jednog tinejdžera Sakata Minedžija koji je nadživeo ovu jedinicu posle rata.[21]

U igrici: „Total War: Shogun 2: Fall of the Samurai“ jedinica Bjakutaj je zastupljena kao deo Aizu snaga.

Reference

uredi
  1. ^ Nakamura 2001, str. 30.
  2. ^ Noguchi, Aizu-han. p. 169-170.
  3. ^ Činile su je muškarci od 50 godina i stariji koji su bili rezervisti i imali su zadatak da patroliraju u gradu.
  4. ^ Muškarci od 36 do 49 godina koji su čuvali granicu.
  5. ^ Muškarci od 18-35 godina koji su bili zaduženi za glavnu odbranu od neprijatelja.
  6. ^ Noguchi 2005, str. 170.
  7. ^ Nakamura 2001, str. 23–25.
  8. ^ Noguchi 2005, str. 169.
  9. ^ Noguchi, str. 170.
  10. ^ Nakamura, str. 30, broj članova u svakoj subjedinici bio je: Šiču 1: 37 Šiču 2: 37 Joriai 1: 98 Joriai 2: 62 Ašigaru: 71
  11. ^ Yamakawa, Aizu Boshin Senshi. p. 521-522.
  12. ^ a b Yamakawa, Aizu Boshin Senshi. p. 522.
  13. ^ Yamakawa, Hoshū Aizu Byakkotai Jūkyūshi-den. p. 1.
  14. ^ Ime se čita i kao Jamakava, Hoshū Aizu Byakkotai Jūkyūshi-den. p. 3.
  15. ^ Yamakawa, Hoshū Aizu Byakkotai jūkyūshi-den. p. 28.
  16. ^ Inuma je sahranjen u Sendaiju, ali su mu 1958. godine na brdu Imori sahranili delove zuba i kose. See http://www.geocities.co.jp/SilkRoad-Lake/6618/honmon/21.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. mart 2012)
  17. ^ (jezik: japanski) http://homepage3.nifty.com/ponpoko-y/yomoyama/aizu03.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. decembar 2008)
  18. ^ Yamakawa, Aizu Boshin Senshi. p. 608-610
  19. ^ Nakamura, str. 199. verovatno više od 80% članova je preživelo
  20. ^ Yamakawa, Hoshū Aizu Byakkotai jūkyūshi-den. p. 4.
  21. ^ Monedži je bio u istoj subjedinici kao i momci koji su počinili samoubistvo. Za više videti: Yamakawa, Hoshū Aizu Byakkotai Jūkyūshi-den. p. 111. Na brdu Imori postoji njegova statua. Videti link: http://oniheru.fc2web.com/douzou/sakai_mineji.htm

Literatura

uredi
  • Akihiko, Nakamura (2001). Byakkotai. Tokyo: Bunshun-shinsho. 
  • Noguchi Shin'ichi (2005). Aizu-han. Tokyo: Gendai Shokan. 
  • Kenjirō, Yamakawa (1933). Aizu Boshin Senshi. Tokyo: Aizu Boshin Senshi Hensankai. 
  • Kenjirō, Yamakawa; Toraji, Munekawa (1926). Hoshū Aizu Byakkotai jūkyūshi-den. Wakamatsu: Aizu Chōrei Gikai. 

.

Spoljašnje veze

uredi