Valdemar I Birgerson

Valdemar I Birgerson (1239 - 26. decembar 1302) je bio švedski kralj (1250—1275) iz dinastije Bjalbo (Folkung [1]).

Valdemar I Birgerson
Valdemar I Birgerson
Lični podaci
Puno imeValdemar Birgerson
Datum rođenja1239.
Datum smrti26. decembar 1302.(1302-12-26) (62/63 god.)
Mesto smrtiNyköpingshus,
Porodica
SupružnikSophia of Denmark
PotomstvoIngeborg of Sweden, Marina Valdemarsdotter of Sweden, Richeza of Sweden, Queen of Poland, Erik Valdemarsson, Margareta Valdemarsdotter av Sverige
RoditeljiBirger Jarl
Ingeborg
DinastijaBjalbo
Kralj Švedske
Period1250−1275
PrethodnikErik XI Mucavi i Hromi
NaslednikMagnus III Ladulos

Otac mu je bio de facto kralj Švedske Birger Jarl, osnivač dinastije, a majka Ingeborg sestra kralja Erika XI Mucavog i Hromog iz dinastije Erik.

Posle Erikove smrti 1250. godine za kralja je bio izabran Valdemar, ali je vlast faktički i dalje ostala u rukama Birgera. U vreme njegove vlade Švedska je stupila u tešnje veze s Danskom i Nemačkom. Nemački doseljenici su pripomogli da se u Švedskoj razvije rudarstvo (tamo je odavno kopan bakar i gvožđe). Zaključen je trgovački ugovor s Libekom.

U Švedskoj tada niču gradovi. Trgovina počinje da igra sve veću ulogu u životu zemlje. Ali se trgovina, uglavnom, nalazila u rukama Nemaca i Danaca, od kojih se sastojao i veći deo gornjeg sloja gradskog stanovništva. Švedska je bila čisto agrarna zemlja, i gradovi u njoj nisu igrali krupnu ulogu [1].

Međutim, ukupno gledano, izgleda da feudalni sistem nije bio dominantan u Švedskoj. Tamo su postojali plemići koji su držali feude, ali je plemstvo kao celina svoju moć crplo iz alodijalnih zemalja. Vojna služba koju su plemići bili dužni da vrše i upotreba stranih titula kao što je baron, vitez i štitonoša, pružili su lažnu feudalnu predstavu društva koje u suštini to nije bilo. Odsustvo vlasteoskog sistema bilo je još upadljivije. Feudalci i plemići nisu imali pravo suđenja, osima ako se ne bi desilo da drže kao feud neku službu u kraljevskoj upravi; ipak pravo suđenja bilo je priznato kao javna služba tako da nije bilo vezano sa posedovanje zemlje. Mada je crkva, zajedno sa plemstvom, uživala pravo poreskog imuniteta, prelatski posedi nisu imali status feuda [2].

Za vreme Valdemara to je počelo da se menja. Feudalni odnosi učinili su veliki korak napred. Znatan deo seljaštva lišen je zemljišne svojine i pao u zavisnost krupnih zemljoposednika, i duhovnih i svetovnih. Ta je zavisnost pojačavana zbog toga što su kraljevi obilato delili imunitetna prava. Vojna služba je sve više poveravana riterima; seljaštvo je već moralo da daje kralju niz naturalnih dažbina i obaveza. Prodiranje feudalnih odnosa i ustanova u Švedsku bilo je delom u vezi s nemačkim uticajem [1].

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Folke the fat
 
 
 
 
 
 
 
8. Bengt Snivil
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Ingegerd Knudsdotter of Denmark
 
 
 
 
 
 
 
4. Magnus Minniskiöld
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Birger Jarl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Sverker I of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
10. Sune Sik
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ričeza Poljska, kraljice Švedske
 
 
 
 
 
 
 
5. Ingrid Ylva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Valdemar I Birgerson
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Erik IX Švedski
 
 
 
 
 
 
 
12. Canute I of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Christina Björnsdotter
 
 
 
 
 
 
 
6. Erik X Švedski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
13. Cecilia Johansdotter of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Ingeborg Eriksdotter of Sweden
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Knut Lavard
 
 
 
 
 
 
 
14. Valdemar I Danski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Ingeborga Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
7. Richeza of Denmark
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Volodar, Prince of Minsk and Hrodno
 
 
 
 
 
 
 
15. Sofia of Minsk
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Ričeza Poljska, kraljice Švedske (= 21)
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

Literatura uredi

  • Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka. Beograd. 
  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.