Vasilije i Teodor Pečerski

Vasilije i Teodor Pečerski (um. oko 1098) su mučenici Ruske pravoslavne crkve[1].

Vasilije i Teodor Pečerski
Lični podaci
Datum smrti1098.
Svetovni podaci
Praznik11 (24) avgust

Biografija uredi

Podelivši svu svoju imovinu siromašnima, Teodor je ušao u Kijevo-Pečerski manastir i nastanio se u Varjaškoj pećini, pored Teodosijevih pećina. Ovde je mnogo godina živeo strogim monaškim životom[2], ali je potom počeo da žali za izgubljenim bogatstvom. Ukazala mu se misao da će dugo živeti, da će se „iznemoći telom“ i da neće moći da jede monašku hranu. Teodor je bio potišten ovom mišlju i, kako o njemu kaže hronika, „bio je blizu očaja“. U tome je učestvovao jedan od monaha, Vasilije, koji je ponudio da koristi svu njegovu imovinu: „Ako hoćeš imanje, uzmi sve što imam“, rekao je. Teodor je to odbio i ostao u manastiru. Od tada su on i Vasilije imali najbliže prijateljstvo[3].

Kada je jednog dana Vasilije poslom napustio manastir na duže vreme, Teodoru su se vratile stare misli o bogatstvu i on se setio da su nekada, po predanju, u njegovoj pećini Varjazi zakopali zlato i skupocene posude; Pronašavši blago, Teodor je želeo da napusti manastir i, kupivši imanje, da živi u miru. Međutim, Vasilije, koji se ubrzo vratio, ubedio ga je da to ne radi. Teodor je poslušao savet svog prijatelja i zakopao blago nazad u zemlju. Letopisac pripoveda da je Teodor, da se u besposlici ne bi zaneo štetnim mislima, stavio vodenični kamen u svoju pećinu, uzimao žito iz kante i mleo ga noću.

Mnogo godina kasnije, ostareli Teodor se preselio u stari manastir, gde je ubrzo nakon što su je Polovci spalili (1096. godine) sagradio sebi keliju, a Vasilije se nastanio u svojoj pećini. Knez Mstislav, sin Svjatopolka Izjaslaviča, saznao je za blago koje je nekada zakopao Teodor. Mstislav ga je pozvao k sebi i zahtevao da naznači mesto gde je blago zakopano, obećavajući da će s njim podeliti svoju zahvalnost. Teodor je odbio da ispuni njegov zahtev, navodeći da je zaboravio; Nije rekao gde je blago zakopano ni nakon što je Mstislav naredio da ga muče; Teodora su mučili do te mere da mu je cela košulja bila natopljena krvlju, a zatim su naredili da ga obese glavom u jak dim i podmetnu vatru ispod njega. Knez je naredio da prebiju i Vasilija, „bučivši od vina“ i razbesnevši se, odapeo je strelu u Vasilija. Oba prijatelja su umrla sledeće noći. Smrt svetih se može datirati u 1098. godinu, pošto je Mstislav ubrzo nakon toga umro, naime 15. jula 1099. godine poginuo je od strele na zidu Vladimirske tvrđave, izgovarajući pre smrti reči: „ Umirem za Teodora i Vasilija“[4].

Uspomena na Svete Teodora i Vasilija praznuje se 11 (24) avgusta, na Dan nezavisnosti Ukrajine. Njihove mošti su sahranjene u Varjaškoj pećini, u kojoj su se čuvale, a potom prenete u Antonijevu pećinu, gde i danas počivaju.

Izvori uredi

  1. ^ „Prepodobnomučeniki Feodor i Vasiliй Pečerskie, v Bližnih peщerah: žitie, ikonы, denь pamяti”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-04-27. 
  2. ^ Cherkasova, E.A. (2023-06-30). „V.S. Solovyov's articles in A.F. Brockhaus and I.A. Efron's encyclopaedic dictionary: history of publication, authentication, subject matter”. Solov’evskie issledovaniya (2): 11—24. ISSN 2076-9210. doi:10.17588/2076-9210.2023.2.011-024. 
  3. ^ „Rudяkova A.Э. Deяtelьnostь Obщestva lюbiteleй izящnыh iskusstv v Saratove”. PHILHARMONICA. International Music Journal. 1 (1): 35—42. 2019. ISSN 2453-613X. doi:10.7256/2453-613x.2019.1.29040. 
  4. ^ Cherkasova, E.A. (2023-06-30). „V.S. Solovyov's articles in A.F. Brockhaus and I.A. Efron's encyclopaedic dictionary: history of publication, authentication, subject matter”. Solov’evskie issledovaniya (2): 11—24. ISSN 2076-9210. doi:10.17588/2076-9210.2023.2.011-024.