Vaso Vidović (Krupa na Vrbasu 1840Sarajevo 1925), bio je trgovac i jedan od vođa Srpskog ustanka u Hercegovini i Bosni (1875–1878), te učesnik Berlinskog kongresa 1878. godine. Većinu svog života je proveo u Gradišci. Bio je ujak ocu Vase i Veljka Čubrilovića.[1]

Vaso Vidović
Vaso Vidović
Lični podaci
Datum rođenja1840.
Mesto rođenjaKrupa na Vrbasu,  Osmansko carstvo
Datum smrti1925.
Mesto smrtiSarajevo,  Kraljevina SHS
Vojna karijera
Služba18751878.

Život

uredi

Roditelji su mu rano pomrli, a brigu o njemu preuzima njegova najstarija sestra, majka Jove Čubrilovića, ona ga odvodi u Gradišku (Tada Berbir) na izučavanje trgovine. Posle sticanja potrebnih znanja u trgovačkom poslu, Vaso Vidović otvara trgovinu, a svojim radom i sposobnošću postaće imućan trgovac, izuzetno ugledan, cijenjen i poštovan čovek.[2] On se pored trgovine bavio i politikom . Imao je znatnog učešća u Bosanskohercegovačkom ustanku 1875-1878 , posebno na prostoru Sjeverozapadne Bosne. Bio je organizator i jedan od vođa ustanka. Kao član ustaničkog odbora, čije je sedište bilo u staroj Gradišci, a kasnije premješteno u Novu Gradišku, imao je tijesne veze sa vladom Kneževine Srbije.

Bio je učesnik Berlinskog kongresa. On je, sa još nekoliko predstavnika iz Bosne, zastupao Srbe iz Bosne. Na putu u Berlin, obučen u tadašnju bosansku nošnju, u Beču se susreo sa Jovanom Ristićem, tadašnjim ministrom spoljnih poslova Srbije. Tada mu je ministar rekavši "da bi izgledao kao čovek", kupio frak, pa je tako obučen otputovao na kongres.

U to vrijeme austrougarske okupacije, Vidović, se nastavio baviti trgovinom i politikom. U toku Prvog svijetskog rata odveden je s više gradiških trgovaca u Logor Arad. Kada se rat završio, a logor preživio, vraća se u Gradišku. Posle nekoliko godina, kada je ostao sam, otišao je u Sarajevo kod sina Bogdana, gde je 1925. godine u 85. godini života umro. Sahranjen je u pravoslavnom groblju na Koševu.

Porodica

uredi

Vaso Vidović je imao sina Bogdana, koji je za vreme školskih odmora dolazio u Gradišku gde je aktivno učestvovao u Kulturnom životu grada. Poslije završetka studija prava Bogdan Vidović je otišao u Sarajevo, gdje otvorio advokatsku kancelariju i postao, po kazivanju doktorke Ines Todić, jedan od najpoznatijih Sarajevskih advokata. Jedno vrijeme je bio poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije.

Za izučvanje trgovačkog znata kod ujaka Vase Vidovića, kao dečak, dosao je greh spomenute Vasine Sestre - Jovo Čubrilović. Poslije završenog trgovačkog zanata Jovo Čubrilović je otvorio trgovačku radnju. U bračnoj zajednici sa Savkom Lazarević je imao desetoro dece. Troje ih je umrlo dok su još bili deca. Godinu dana poslije rođenja najmlađeg deteta - Vase, Jovo Čubrilović je umro, tako da ga dete nije ni zapamtio. Brigu o Jovinoj djeci i njihovom školovanju, je najpre preuzela njegova žena Savka, a nakon njene smrti, posle deset kasnije, staranje o djeci je preuzeo Vaso Vidović.

Vidi još

uredi

Literatura

uredi
  • „Srpski biografski rečnik (V-G) 2“ (Novi Sad: Matica srpske,2006)
  • Teinović, Bratislav: „Srpski ustanak u Bosni 1875-1878“ (Banja Luka: Muzej Republike Srpske, 2006)
  • Teinović, Bratislav: „Pop Vasilije–Vajan Kovačević (1844-1896) i njegovo svjedočanstvo iz Srpskog ustanka u Bosni (1875–1878)“, Glasnik udruženja arhivskih radnika Republike Srpske (Banja Luka: Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske, god. I, br. 1, 2009)
  • Skarić, Vladislav: „Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni“ (Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja, 1918)

Reference

uredi
  1. ^ Teinović, Bratislav: „Srpski ustanak u Bosni 1875-1878“ (Banja Luka: Muzej Republike Srpske, 2006. pp. 55)
  2. ^ „Poznati iz Gradiške”. Arhivirano iz originala 18. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 10. 2015.