Hram Pu ili Vat Pu (lao: ວັດພູ, Wat Phou;sa značenjem „Hram-planina") je ruševina budističkog Kmerskog kompleksa u južnom Laosu, u podnožju planine Pu Kao, 6 km od reke Mekong u provinciji Čampasak. Sačuvane građevine su izgrađene od 11. do 13. veka, ali je na ovom mestu bio hram još u 5. veku. Hram je jedinstvena građevina sa svetilištem (linga) gde je skulptura boga okupana vodom s planinskog izvora. Kasnije je ovo svetište postalo središte teravada budizma cele regije, sve do danas. Zbog toga je upisano na UNESKO-v spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji 2001. godine, zajedno s drevnim naseljima u predelu Čampasaka.

Vat Pu
ວັດ ພູ
Svetska baština Uneska
Zvanično imeVat Pu i naselja u predelu Čampasak
MestoČampasak, Laos Uredi na Vikipodacima
Koordinate14° 50′ 56″ S; 105° 48′ 57″ I / 14.84892° S; 105.81572° I / 14.84892; 105.81572
Kriterijumkulturna: iii, iv, vi
Referenca481
Upis2001. (25. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/fr/list/479/

Planina Pu Kao je oduvek imala veliki verski značaj jer njen oblik podseća na lingu, tj. falični oblik unutar kojeg je smeštana obožavana figura Šive. Zbog toga su je stari Kmeri zvali Lingaparvata ("Planina lingi"). Prvi istorijski pomen hrama na vrhu brda, koga čuvaju vojnici, donose „Anali kineske dinastije Sui“ koji ga smatraju starijim od 589. godine, dakle vreme pre kmerskog uticaja. No, većina današnjih sačuvanih građevina u podnožju brda datira iz 12. veka.

Poput drugih kmerskih verskih kompleksa, tu se nalazi više građevina orijentisanih u nizu prema istoku i poveznih dugim plitkim bazenima, ose duge 1,4 km od izvora potoka do podnožja litice 100 m niže. Oko 6 km istočno od hrama, na obali reke Mekong, nalazio se drevni grad Šrestapura, kao što se kmerska prestonica Angkor Thom nalazio udaljen od hramskog kompleksa Angkor Vata u Kambodži. S obe strane osovine bila je po jedna palata (iako njihova uloga nije jasna) s kvadratnim dvorištem s hodnikom i ulazom prema osovini i lažnim vratima na istočnom i zapadnom kraju. Obe imaju podijume i grede ukrašene u kmerskom stilu.

Na jugu se nalazi mali hram Nandin (Šivin humak), a prema zapadu vodi niz stepenica do viših terasa između kojih su stajale skulpture mitskog kralja Kamatha, legendarnog graditelja hrama. Vrhunac uspona su sedam spratova terasa koji vode do dvostrukog svetilišta. Prednji deo od peščara ima likove Bude, dok zadnji od crvene cigle ima praznu lingu. Zadnji hram je 60 m dugim kanalom bio spojen s izvorom u steni planine.

Tu se nalaze i biblioteka (u ruševnom stanju), reljef svetog hindu trojstva, te „Budin otisak stopala“ na steni, te obližnji monoliti u obliku slona i krokodila.

Izvori uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi