Shima je svečana zakletva (obred) pravoslavnih monaha pridržavanja posebno strogih podvižničkih pravila ponašanja. Shimom se takođe naziva monaška mantija, zbirka odežde monaha.[1]

Sveti Pahomije u velikoj shimi

Stepeni pravoslavnog monaštva

uredi

Pravoslavno monaštvo je podijeljeno na 3 stepena: rasofor, mala shima i velika shima.

Mala shima

uredi

Postriženi u malu shimu (mantiju), promijeni ime i daje zavjete poslušnosti, čednosti i neposjedovanja. Odežda maloshimnika sastoji se od mantije. Pri uzimanju male shime monah na leđima nosi izvezeni kvadratni oblik platna koji ga podsjeća na date zavjete.

 
Sveti Simeon Mirotočivi u velikoj shimi

Velika shima — ovo je potpuno otuđenje od svijeta za sjedinjenje sa Bogom. Monah, koji je uzeo veliku shimu — zove se Velikoshimnik ili pustinjak. Postriženje monaha u veliku shimu obavlja se svečano i duže nego u malu.[2] Velikoshimnik dobija platneni izvezeni komad sa kapuljačom koji podsjeća kao epitrahilj. Taj dio se vidi kod mnogih svetitelja i svetiteljki izobraženih ikonomima. Obično žive odvojeno od ostalog bratstva, a ne učestvuju u bilo kojoj poslušnosti, osim službe i liturgije duhovništva. Vladika pustinjak je isključen od rukovodstva eparhije, monasi sveštenici su oslobođeni svih dažbina.

Velika shima

uredi
 
slovenska velikoshimnička odežda (bela)

Velika shima tj. anđeoski obraz (grč. μεγαλόσχημος) je treći monaški stepen koji primaju monasi i monahinje koji svoj dalji život provode u bogomisliju, ćutanju, poslušanju i nesticanju materijalnog bogatstva. Čin velike shime izložen je u Velikom trebniku. Prilikom primanja velike shime obično se velikoshimniku, odn. velikoshimnici daje novo ime.

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi