Veliki muftija

вишезначна одредница на Викимедији

Veliki muftija (arap. مفتي عام, muftī ʿām ili arap. كبير المفتين, kabīr al-muftīn), često i reis-ul-ulema[1], najviši je predstavnik vjerskog prava u sunitskim ili ibadijskim muslimanskim zemljama. Veliki muftija izdaje pravna mišljenja i zapovijesti, tzv. fatve, na osnovu tumačenja islamskih zakona za privatne klijente ili zbog pomoći sudijama u rješavanju slučajeva. Prikupljena mišljenja velikog muftije služe kao dragocjen izvor informacija o praktičnoj primjeni islamskog zakona kao suprotnost apstraktnim formulacijama. Fatve velikih muftija nisu obavezujuće u oblastima građanskog prava koji regulišu sklapanje i razvod braka, nasljedstvo, kao ni u krivičnom pravu.

Istorija uredi

Muftije su muslimanski vjerski naučnici koji izdaju uticajna pravna mišljenja (fatve) tumačenjem šerijata.[2] Osmansko carstvo je započelo praksu davanja zvaničnog priznanja i statusa jednog muftije, koji je iznad svih ostalih, kao veliki muftija.[3] Veliki muftija Konstantinopolja je od kasnog 16. vijeka dobio status šefa vjerskih ustanova.[4] On nije bio samo nadmoćan, nego je birokratski odgovarao za skup religijsko-pravnih stručnjaka i davao je pravne odluke o važnim državnim politikama, kao što je svrgnuće vladara sa prijestola.[4] Ova praksa je kasnije pozajmnjena i prilagođena u Egiptu tokom sredine 19. vijeka.[3] Od tada, koncept se proširio na druge muslimanskim države, tako da danas ima oko 16 zemalja sa znatnim muslimanskim stanovništvom koje imaju velikog muftiju.[5] Odnos između velikog muftije bilo koje države i vladara se mogu znatno razlikovati, kako od regiona, tako i od istorijske ere.

Tipovi uredi

Imenovani od strane države uredi

  • U Osmanskom halifatu, veliki muftija je bio državni funkcioner, a veliki muftija Konstantinopolja je bio najuvaženiji.
  • Tokom britanske kolonijalne ere, Britanci su zadržali instituciju velikog muftije u nekim muslimanskim oblastima pod njihovom kontrolom, a veliki muftija Jerusalima je bio najviša politička struktura u Palestini.
  • Tokom Prvog svjetskog rata, postojala su dvojica velikih muftija Jerusalima, jedan podržan od strane Britanaca, a drugi od strane Turaka.
  • Kada je Palestina bila pod britanskom vlašću, veliki muftija Jerusalima je bio položaj koji je imenovan od strane vlasti Britanskog mandata.
  • U Palestinskoj Narodnoj Samoupravi, upravna organizacija osnovana da bi vladala dijelovima Zapadne obale i Gaze, a velikog muftiju imenuje predsjednik.
  • Velikog muftiju Saudijske Arabije postavlja kralj.
  • Državnog muftiju Bruneja postavlja sultan.
  • Po članu 78. ustava iz 2014. godine, generalnog muftiju Tunisa postavlja i smjenjuje predsjednik Republike.[6]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Jerković, Jovan; Pižurica, Mato; Pešikan, Mitar (2010). „82a”. Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. str. 76. ISBN 978-86-7946-079-0. COBISS.SR 256189191. 
  2. ^ Vogel, Frank E. (1999). Islamic law and legal system: studies of Saudi Arabia. str. 16—20. ISBN 978-90-04-11062-5. 
  3. ^ a b Vogel, Frank (1999). Islamic Law in the Modern World: Legal System of Saudi Arabia. str. 5. ISBN 978-9004110625. Pristupljeno 23. 05. 2012. 
  4. ^ a b Faroqh, Suraiya N. (ed.) (2006). The Cambridge History of Turkey: Volume 3, The Later Ottoman Empire, 1603-1839. str. 213. ISBN 978-0521620956. Pristupljeno 23. 05. 2012. 
  5. ^ Janin, Hunt Janin; Kahlmeyer, André (2008). Islamic law: the Sharia from Muhammad's time to the present. str. 85. ISBN 978 9004110625. 
  6. ^ „Title four, chapter one, article 78”. THE CONSTITUTION OF THE TUNISIAN REPUBLIC (Unofficial english translation) (PDF). UNDP and International IDEA. 26. 01. 2014. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 19. 04. 2015.