Verdeova konstanta

Verdeova konstanta je optička konstanta, kojom se određuje jačina Faradejevog efekta za datu supstancu. Verdeova konstanta zavisi od talasne dužine svetlosti.

Ime je dobila u čast francuskog fizičara Emila Verdea (Emile Verdet) (1824-1866).

Pravi razlog zbog čega dolazi do pojave cirkularnog dvojnog prelamanja može se razumeti tek uz pomoć kvantne mehanike. Levo ili desno cirkularno polarizovani zrak je mlaz fotona sa spinom 1 i magnetnim podstanjima +1 ili -1. Ovi fotoni mogu da pobude samo elektrone u odgovarajućim magnetnim podstanjima. Van polja ta elektronska stanja su identična (degenerisana) i obe vrste fotona jednako intereaguju sa elektronima, dakle imaju iste brzine odnosno indekse prelamanja u datoj sredini. Međutim, magnetsko polje uklanja ovu degeneraciju elektronskih nivoa (Zemanov efekat) što znači da različiti podnivoi imaju različite energije. Te razlike u energijama dovode do malog pomaka u frekvencijama koje se mogu pobuditi u prelazima među tim podnivoima. Ta frekvencija pomaka, Larmorova frekvencija, ωL = (e/2m)B, gde je e elementarno naeletrisanje a m masa elektrona, proporcionalna je indukciji spoljašnjeg polja, V. Dakle, u magnetskom polju fotoni u podstanju +1 susreću se sa molekulsim oscilatorima čija je sopstvena frekvencija malo različita od energije oscilatora sa kojima intereaguju fotoni u podstanju -1 što dovodi do razlike u njihovim relativnim brzinama pa tako i indeksima prelamanja. Na osnovu takve analize Bekerel je 1897. godine izveo formulu za Vredeovu konstantu koja zavisi od talasne dužine svetlosti, dispersije i osobina elektrona:


gde je

a

disperziona relacija.

Literatura uredi