Vikentije Lerinski

Vikentije Lerinski ili Lirinski (lat. Vincentius Lerinensis vel Lirinensis, je ranohrišćanski svetitelj, poreklom iz Galije. Poštovan je kao jedan od otaca crkve.

Biografija

uredi

Vikentije je rođen u Tulu severo-istočno od moderne Francuske. Nakon služenja u vojsci zamonašio se u Larinskom manastiru. 434. godine pod pseudonimom Peregrin piše izvaštaj o Efeškom saboru od 431. godine, Nešto kasnije pod istim psedunimom piše i svoje najpoznatije esej „Memorandum Velečasni Vinsenta Lerins.[1]. Umro je u vreme vladavine imperatora Teodosija II i Valentinijana III, odnosno , 450. godine.[2] Bio je visoko cenjen od strane svojih savremenika kao štoje sveti Evharije Lionski koji ga je ocenio kao sveti čovek, izuzetne elokventnosti i znanja.

Od početka reformacije Vikentijev „Memorandum“ je u više navrata preštampavan na raznim jezicima.

Izvori

uredi
  1. ^ Gennadius. Lives of Illustrious Men. Vincentius the Gaul.
  2. ^ Catholic Encyclopedia (1913): St. Vincent of Lérins

Spoljašnje veze

uredi