Viktimizacija je oblik diskriminacije i proces nastanka određenog stanja kod određenih osoba, koje postaju žrtve posredstvom određenog ljudskog delovanja, izazvanog namernom ili nenamernom ljudskom radnjom[1].

Viktimizacija je čest oblik diskriminacije i nasilja nad ženama.

Rasprostranjenost uredi

Sekundarna viktimizacija (poznata i kao viktimizacija nakon zločina,[2] ili dvostruka viktimizacija),[3] odnosi se na dalje okrivljavanje žrtava od strane krivičnih pravosudnih organa nakon primljenog izveštaja o nastaloj viktimizaciji.[2]

Stope viktimizacije su visoke. Procenjuje se da je 5,7 miliona pojedinaca doživelo najmanje jednu viktimizaciju tokom 2016. godine.[4] S obzirom na to da su to slučajevi krivičnih dela, prijavljene stope nasilne viktimizacije su često nesrazmerno niske. Manje od polovine (42%) prijava odnosile su se na bilo koji oblik nasilja, zločin, ugroženost ili manifestaciju sile, kao što su fizički napadi, telesne povrede ili povrede oružjem. Uz to, ispod četvrtine (23%) slučajeva prijavljenih policiji bila su silovanja, ili seksualna zlostavljanje. Nadalje, od dela koji prijavljuje seksualno zlostavljene ili silovane osobe, otprilike polovina opisuje ovo iskustvo kao uznemirujuće, frustrirajuće i osećaj bezandnežnosti.[5][6]

Uprkos naporima da se povećaju krivične prijave o viktimizaciji, vlasti i osoblje koje radi na sprovođenju zakona često umanjuju značaj nasiljem stvorenih iskustva pojedinaca i ne pridržavaju se propisanih pravnih radnji, ili nedovoljno pomažu viktimiziranim osobama u pružanju odgovarajuće pomoći.[7]

Oblici uredi

Viktimizacija kao oblik diskriminacije podrazumeva da je onaj koji traži pravnu zaštitu od diskriminacije ili onaj koji je spreman da pomogne povređenome u zaštiti njegovih prava, stavljen u položaj žrtve, odnosno u položaj da trpi nejednak tretman. Viktimizacija se najčešće javlja u dva oblika :

Viktimizacija usmerena na žrtvu diksriminacije

Nastaje u slučaju kada se lice koje je već pretrpelo diksriminatorsko postupanje stavlja u nejednak položaj zbog toga što je tražilo ili namerava da zatraži pravnu zaštitu od diskriminacije.„ Na primer, osoba pešak, koja se, kao učesnik u saobraćaju, pomogla određenoj osobi, odnosno spasila je od teške povrede, dovede u stanje sopstvene bolesti, npr lom ruke i sl“

Viktimizacija usmerena na druga lica

Nastaje u osoba koja nije sama pretrpela diskriminatorsko postupanje, spremna da pomogne ili pomaže drugom licu da ostvari pravnu zaštitu od diskriminacije. „Na primer, osoba koja uopšte ne pešači, pomogne starici da pređe preko područja koje je naznačeno kao pešački prelaz, a vozač, nepoštujući znak, dovede obe osobe u stanje teške telesne povrede“ ...[8]

Procesi viktimizacije uredi

U mnogim slučajevima, vioktimizacija nastaje ili je počinjena „akutno“ u situaciji sukoba između učinioca i žrtve, između kojih postoji bliska socijalna i psihološke interakcije i/ili drugih osoba koje su duboko uključene u pojavu kriminaliteta. Takva interakcija je posebno česta u nasilnih krivičnim delima u sferi porodice, u toku seksualnog zlostavljanje i nekih drugih nasilnih radnji prema manjinskim grupama (LGBT osobama, vernicima, rasama itd).[9][10]

Povratne mere viktimizacije uredi

Povratene mere viktimizacije su neprijatne posledice (npr u obliku sankcija, šikaniranja, zlostavljanja…) kojima je bi neka osoba mogla biti izloženi zbog svojih postupaka usmerenih protiv diskriminacije (podnošenje žalbe, pojavljivanje u ulozi poverioca, svedoka…). Povratne mere iako su zabranjene u svakodnevnom životu su ipak moguće.[11]

Psihologija uredi

U ekstremnim patološkim slučajevima, viktimizacija može biti povezana sa psihološkim poremećajima kao što je npr. paranoja.

Viktimizacija u nekim slučajevima može sprečiti dotičnu osobu da izađe iz „okruženja” žrtve, ponekad i zato što joj godi status izmišljene žrtve kako bi se ostvario profit. Lažna žrtva u ovom slučaju pokazuje razne oblike perverzije.

Izvori uredi

  1. ^ Lerner, Melvin J.; Montada, Leo (1998). Responses to victimizations and belief in a just world. New York: Plenum Press.
  2. ^ a b Post-crime victimization or secondary victimization. Comprehensive Criminal Justice Terminology. Prentice Hall. Archived from the original on 10.3.2013. Retrieved 9.1.2008.
  3. ^ Doerner, William (2012). Victimology. Burlington, MA: Elseiver, Inc. ISBN 978-1-4377-3486-7.
  4. ^ Bureau of Justice Statistics. (2016). Criminal victimization. U.S. Department of Justice.
  5. ^ Filipas, H. & Ullman, S.E. (2001). Social reactions to sexual assault victims from various support groups. Violence and Victims, 6, 673-92.
  6. ^ Monroe, L.M., Kinney, L.M., Weist, M.D. (2005). The experience of sexual assault: Findings from a statewide victim needs assessment. Journal of Interpersonal Violence, 20, 767-776.
  7. ^ Orth, U. (2002). Secondary victimization of crime victims by criminal proceedings. Social Justice Research, 15, 313-325.
  8. ^ Campbell R, Raja S (1999). „Secondary victimization of rape victims: insights from mental health professionals who treat survivors of violence”. Violence Vict. 14 (3): 261—75. PMID 10606433. 
  9. ^ (jezik: engleski) „post-crime victimization or secondary victimization”. Comprehensive Criminal Justice Terminology. Prentice Hall. Arhivirano iz originala 10. 03. 2013. g. Pristupljeno 27. 04. 2011. 
  10. ^ (jezik: engleski) NYCagainstrape.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. maj 2006)
  11. ^ (jezik: srpski) Šta su povratne mere viktimizacije? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2011)

Literatura uredi

Uopšteno

  • Elias, Robert The Politics of Victimization: Victims, Victimology, and Human Rights (1986)
  • Finkelhor, David Childhood Victimization: Violence, Crime, and Abuse in the Lives of Young People (Interpersonal Violence) (2008)
  • Harris, Monica J. Bullying, Rejection, & Peer Victimization: A Social Cognitive Neuroscience Perspective (2009)
  • Hazler, Richard J. Breaking The Cycle Of Violence: Interventions For Bullying And Victimization (1996)
  • Maher, Charles A & Zins, Joseph & Elias, Maurice Bullying, Victimization, And Peer Harassment: A Handbook of Prevention And Intervention (2006)
  • Meadows, Robert J. Understanding Violence and Victimization (5th Edition) (2009)
  • Lerner, Melvin J.; Montada, Leo (1998). Responses to victimizations and belief in a just world. Critical issues in social justice. New York: Plenum Press. ISBN 978-0-306-46030-2. 
  • Mullings, Janet & Marquart, James & Hartley, Deborah The Victimization of Children: Emerging Issues (2004)
  • Westervelt, Saundra Davis Shifting The Blame: How Victimization Became a Criminal Defense (1998)
  • Prinstein, Mitchell J., Cheah, Charissa S.L., Guyer, Amanda E. (2005). „Peer Victimization, Cue Interpretation, and Internalizing Symptoms: Preliminary Concurrent and Longitudinal Findings for Children and Adolescents” (PDF). Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology. 34 (1): 11—24. PMID 15677277. doi:10.1207/s15374424jccp3401_2. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2012. g. Pristupljeno 27. 04. 2011. 

Reviktimizacija

Spoljašnje veze uredi