Vladimir Arsenjev
Vladimir Klavdijevič Arsenjev (rus. Влади́мир Кла́вдиевич Арсе́ньев; Sankt Peterburg, 10. septembar 1872.) bio je ruski putnik, geograf, etnograf, pisac, istraživač Dalekog istoka i vojni orijentalista.[1][2][3]
Vladimir Klavdijevič Arsenjev | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 10. septembar 1872. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Sankt Peterburg, Ruska Imperija | ||||||||||||
Datum smrti | 4. septembar 1930.57 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Vladivostok, RSFSR, SSSR | ||||||||||||
Državljanstvo | Ruska Imperija SSSR | ||||||||||||
Zanimanje | putnik-istraživač, izviđački oficir, geograf, etnograf, pisac-prozaik, direktor muzeja | ||||||||||||
Književni rad | |||||||||||||
Period | 1906–1930. | ||||||||||||
Jezik stvaranja | ruski | ||||||||||||
Žanr | novele, pripovetke, eseji | ||||||||||||
Najvažnija dela | Po Usurijskom kraju, Dersu Uzala | ||||||||||||
Nagrade |
| ||||||||||||
Potpis |
Vodio je niz ekspedicija za istraživanje planinskih predela Usurijskog kraja, koji su za Arsenjeva predstavljali neistražena područja na mapama današnjeg Primorja i juga Habarovske pokrajine.[3][4] Bio je oficir Ruske imperatorske vojske: za 26 godina vojne službe uspeo se od dobrovoljca i zastavnika do potpukovnika.[5] Služeći kao oficir za posebne poslove za vreme priamurskog generala-gubernatora Nikolaja Gondatija, 1911–1915. je osmislio i lično poveo niz tajnih ekspedicija za borbu protiv hunghucija (kineskih razbojnika), ilegalnih imigranata i šumskih lovokradica.[6] Pod Privremenom vladom Arsenjev je bio komesar za poslove domaćih narodnosti Priamurske pokrajine. Po Arsenjevu su nazvane ulice u mnogim gradovima bivšeg SSSR-a, grad u Primorskoj pokrajini, kao i zavičajni muzej u Vladivostoku i drugi objekti.[7][8]
Reference
uredi- ^ Bashanov, Mihail (2005). Russkie voennыe vostokovedы do 1917 goda. Bibliografičeskiй slovarь [Ruske vojne orijentaliste do 1917. godine. Bibliografski rečnik]. Moskva: Vostočnaja literatura. str. 20–21.
- ^ Jegorčev 2016, str. 2.
- ^ a b „Arsenьev”. Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). 2005. str. 276. ISBN 5-85270-330-3. Arhivirano iz originala 15. 06. 2020. g. Pristupljeno 03. 11. 2022.
- ^ Kabanov 1947, str. 72.
- ^ Hisamutdinov 2005, str. 246.
- ^ Egorčev 2016, str. 51.
- ^ Tarasova 1985, str. 315–316.
- ^ Tokranov, Aleksej (2008). „Arsenьev Vladimir Klavdievič”. Nazvanы ih imenami [Nazvani njihovim imenima] (na jeziku: ruski). Petropavlovsk Kamčatski: Kamčatpres. str. 9. ISBN 978-5-9610-0103-7.
Literatura
uredi- Jegorčev, Ivan (2016). Neizvestnый Arsenьev [Nepoznati Arsenjev] (na jeziku: ruski). Vladivostok: Izdateljstvo Daljnjevostočnog universiteta. str. 164. ISBN 978-5-906739-91-9.
- Kabanov, Nikolaj (1947). Vladimir Klavdievič Arsenьev. Putešestvennik i naturalist 1872—1930 [Vladimir Klavdijevič Arsenjev. Putnik i prirodnjak 1872–1930.] (na jeziku: ruski). Moskva: Izdateljstvo Moskovskog obščestva ispitatelej prirodi. str. 95.
- Hisamutdinov, Amir (2005). Mne soputstvovala sčastlivaя zvezda…: Vladimir Klavdievič Arsenьev (1872—1930 gg.) [Pratila me je srećna zvezda…: Vladimir Klavdijevič Arsenjev (1872–1930. g.)] (na jeziku: ruski). Vladivostok: Daljnauka. str. 256. ISBN 5-8044-0568-3.
- Tarasova, Ana (1985). Vladimir Klavdievič Arsenьev [Vladimir Klavdijevič Arsenjev] (na jeziku: ruski). Moskva: Glavnaja redakcija vostočnoj literaturi izdateljstva „Nauka”. str. 344.