Vojni savez je međunarodni sporazum o nacionalnoj bezbjednosti u kome ugovorne strane daju garancije da će podržati jedna drugu u slučaju krize koja nije unaprijed određena.[1] Vojni savezi se razliku od koalicija, jer se koalicije formiraju za krize koje su unaprijed određene.[1]

Evropski vojni savezi pred Prvi svjetski rat — Trojni savez i Trojna antanta
Dva vojna saveza (NATO i Varšavski pakt) u Evropi tokom Hladnog rata

Vojni savezi mogu biti određeni kao odbrambeni pakt, pakt o nenapadanju i antanta.[2]

Karakteristike

uredi

Vojni savezi su povezani sa sistemom kolektivne bezbjednosti, ali se razlikuju u prirodi. Memorandum Državnog sekretarijata SAD iz ranih pedesetih godine 20. vijeka objašnjava razliku, istorijski savezi određeni da unaprijede pojedine nacionalne interese stranaka i pod određenim uslovom obezbjede zajedničku vojnu akciju ako jedna od stranaka u ostvarivanju ovih ciljeva uključuje rat. Dok za razliku od vojnog saveza, sistem kolektivne bezbjednosti nije usmjeren protiv nekog, ali je usmjeren isključivo protiv agresije. On ne teži da utiče na promjene „odnosa snaga”, nego samo jačanju „ravnoteže principa”.[3]

Očigledna motivacija država u vojnim savezima je zaštita od prijetnji u drugim zemljama. Države ulaze u saveze još kako bi poboljšale odnosa sa određenom nacijom ili kako bi upravljale sukobom sa nekom nacijom.[4]

Priroda saveza, uključujući njihovo formiranje i koheziju (ili nedostatak istog), predmet je mnogih akademnskih studija prošlosti i sadašnjosti, dok se vodećim stručnjacima smatraju Glen Snider i Stiven Valt.[5]

Reference

uredi
  1. ^ a b Stefan Bergsmann "The Concept of Military Alliance", in "Small States and Alliances". 2001. ISBN 978-3-7908-2492-6. str. 25–37. (Print). ISBN 978-3-662-13000-1. (Online) [1]
  2. ^ Volker Krause, J. David Singer "Minor Powers, Alliances, And Armed Conflict: Some Preliminary Patterns", in "Small States and Alliances". 2001. ISBN 978-3-7908-2492-6. str. 15–23. (Print). ISBN 978-3-662-13000-1. (Online) [2]
  3. ^ Tucker, Robert W.; Hendrickson, David C. (1992). The Imperial Temptation: The New World Order and America's Purpose. Council on Foreign Relations. str. 64–65. 
  4. ^ Weitsman, Dangerous Alliances, pp. 18–19.
  5. ^ Byman, Daniel (oktobar 2006). „Remaking Alliances for the War on Terrorism” (PDF). The Journal of Strategy Studies. 29 (5): 767—811. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 10. 4. 2016. 

Literatura

uredi