Врата пакла

Vrata pakla (jap. 地獄門) je japanska istorijska drama iz 1953. godine. Ovaj film je nagrađen Zlatnom palmom festivala u Kanu 1954. godine.[1]

Vrata pakla
Poster za film.
Izvorni naslov地獄門
Žanristorijska drama
RežijaKinugasa Teinosuke
Godina1953.
ZemljaJapan
Jezikjapanski
Veb-sajtwww.films-sans-frontieres.fr/laportedelenfer
IMDb veza

Radnja uredi

Tokom Heidži pobune,[a] samuraj Endo Morito dobija zadatak da isprati prerušenu dvorsku damu Kesu iz palate, kada se ona dobrovoljno preruši u daimjoovu sestru, kupujući gospodarevom ocu i pravoj sestri vreme da pobegnu u tajnosti. Kesa pada u nesvest kada pobunjenici napadaju njihov karavan, a Morito je vodi kući svog brata. Kada Moritov brat stigne, otkriva da je i on deo pobune i predlaže da mu se Morito pridruži. Morito odbija da izda gospodara, lorda Kijomanija. Kada su on i Kesa na bezbednom, Morito dokazuje svoju lojalnost Kijomaniju tako što je lično odjahao do njega da prenese vesti o pobuni.

Nakon što je puč propao, Morito ponovo nailazi na Kesu. Zaluđen njome, on traži od lorda Kijomanija, koji ispunjava po jednu želju svakom od lojalnih ratnika koji su pomogli u gušenju pobune, da mu da Kesu za ženu. Kijomani ga obaveštava da je Kesa već udata za Vatarua, samuraja iz Carske garde, ali Morito zahteva da mu se ispuni želja. Kesa je zabrinuta zbog Moritoove odlučnosti, ali Vataru obećava da će je zaštititi.

Nakon što je čuo kako Kesa svira koto[b], Kijomani počinje da saoseća sa Moritom. Odlučuje da Moritu pruži priliku da se takmiči za Kesinu ruku. Morito ulazi u trku konja u kojoj se takmiči Vataru i skoro napada Vatarua na večeri nakon trke, vidno uznemirujući sve oko sebe.

Na Kesin zahtev, njena sluškinja Tone kaže Maritou da je Kesa otišla da poseti svoju tetku. Morito odlazi u kuću i otkriva laž. On tera tetku da napiše poruku Kesi u kojoj tvrdi da je bolesna i da joj Kesa treba da dođe kod nje. Kesa se slaže i užasnuta je kada vidi da je Morito čeka. Kada Morito zapreti da će sve pobiti da je dobije, Kesa mu kaže da će ispuniti njegove želje i detaljno opisuje plan da Morito ubije Vataru i zatraži je kada ostane udovica.

Kesa se vraća kući i velikodušno se ponaša prema Toneu i Vataruu. Nakon što su svi otišli u krevet, Morito se ušunja u spavaću sobu, zadajući smrtonosni udarac figuri ispod ćebadi. Užasnut je kada shvati da je ubio Kesu. Shvativši da je Kesa radije žrtvovala sebe nego da sebe ili bilo koga drugog podvrgne njegovom ludilu, Morito bezuspešno moli Vatarua da ga ubije u znak pokajanja. Dok Vataru oplakuje svoju mrtvu ženu, Morito kleči u dvorištu, odseca svoj samurajski perčin i zaklinje se da će od sada živeti kao monah.

Produkcija uredi

Kinugasa Teinosuke (1896–1982) bio je jedan od prvih japanskih reditelja koji se pročuo u inostranstvu. Godine 1949. Kinugasa se preselio u studio Dajei, gde je snimio Vrata pakla (Džigokumon, 1953), istorijsku dramu smeštenu u 12. vek, ali zasnovanu na priči Kikučija Kana iz 20. veka. To je bio drugi film u boji snimljen u Japanu, nakon muzičke komedije Kinošite Keisukea Karmen se vraća kući (Karumen kioko ni kaeru, 1951), i osvojio je Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu 1954. i nagradu za najbolji strani film na dodeli Oskara sledeće godine, zahvaljujući veći deo svog uspeha prelepoj kinematografiji Sugijame Koheija, Kinugasinog saradnika od 1920-ih.[2]

Napomene uredi

  1. ^ Dakle, radnja se dešava tokom 1160. godine.
  2. ^ Žičani instrument, sličan evropskoj citri.

Izvori uredi

  1. ^ VELIKA TEMATSKA ENCIKLOPEDIJA LAROUSSE. 2. Beograd: MONO I MANJANA. 2005. str. 1216. ISBN 86-7804-019-X. 
  2. ^ Sharp, Jasper (2011). Historical dictionary of Japanese cinema. Historical dictionaries of literature and the arts. Lanham, Md.: Scarecrow Press. str. 136—137. ISBN 978-0-8108-7541-8. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi