U budizmu, vrlina ili ponašanje (sanskrt: Śīla, pali: sīla) je kodeks pravila koji sprečava povređivanje drugih bića. Standardni kodeks čini pet pravila morala (pañća sīla), odnosno odustajanje od:

  • ubijanja,
  • krađe,
  • preljube (nedoličnih seksualnih odnosa),
  • laži (pogrešnog, zlonamernog govora, ogovaranja) i
  • konzumiranja bilo čega što pomućuje svest.[1]

Vrlina je druga oblast postepene obuke, jedna od deset savršenosti, drugo od sedam dragocenosti i prva od tri osnove blagotvornih postupaka.[2]

Budino učenje uredi

Buda je govorio da je vrlina jedna od prilika za sticanje zasluga:

Monasi, postoje tri prilike za sticanje zasluga. Koje tri? Prvu priliku za sticanje zasluga predstavlja darežljivost, drugu priliku vrlina, a treću meditacija.[3]

— Buda

Pali kanon daje detaljnu razradu za svako od pravila kodeksa. Tako napuštanje lošeg govora podrazumeva sledeće:

A pošto je napustio laganje, on ne laže; govori istinu, čvrsto se drži istine, poverljiv i pouzdan, nije obmanjivač ovoga sveta. A pošto je napustio zlonameran govor, ne govori zlonamerno; ne ponavlja tamo ono što je čuo ovde, kako bi ove ljude zavadio s onima, niti ponavlja ovde ono što je čuo tamo, kako bi one ljude zavadio s ovima. Tako on spaja podeljene, podstiče prijateljstvo, uživa u slozi, raduje se slozi, ushićuje se slogom, govori reči koje idu u prilog slozi. A pošto je napustio grube reči, ne izgovara grube reči; govori reči koje su blage, prijatne za uho i ljubazne, koje idu pravo do srca, učtive su, poželjne za mnoge i s njima su saglasni mnogi. A pošto je napustio naklapanje, on ne priča iz dokolice; govori u pravo vreme, govori činjenice, govori o onome što jeste dobro, govori o učenju i praksi; u pravo vreme govori reči koje su vredne da se zapamte, razložne, umerene i korisne.[4]

Literatura uredi

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

Izvori uredi

Vidi još uredi