Zaliv Guanabara je okeanski zaliv lociran na jugoistoku Brazila, u državi Rio de Žaneiro. Na njegovoj jugozapadnoj obali se nalazi grad Rio de Žaneiro, a na jugoistočnoj grad Niteroj. Guanabara je drugi po veličini zaliv u Brazilu(412 km²). Zaliv je dugačak 31 kilometar i 28 kilometara širok. Njegova usta su sa sjeverne strane pritisnuta sa Papagajovim Vrhom (Pico do Papagaio), a sa južne Šećernom Glavom.

Satelitski snimak zaliva

Istorija

uredi

Kada su portugalski istraživači prvi put ugledali ovaj zaliv, 1501. godine, njegove obale su već naseljavala razna plemena brazilskih indijanaca. Iako je, kako neki misle u zabludi, Gaspar di Lemos zaliv krstio, 1. januara, 1502. godine u Januarsku Rijeku (Rio de Žaneiro), zaliv je već ima tupi ime guará-nhã-pará, što znači njedra mora, slična rijeci, odakle potiče i današnje ime, Guanabara. Prvi evropljani koji su ga ugledali, su ga ovako opisivali: ... zaliv je tako dobro oslikan i sagrađen, da ga je jedino Bog, Svemogući mogao napraviti!. Tokom narednih vijekova, glavni ulaz u Rio je bio kroz zaliv. Vodeni saobraćaj u zalivu je veoma intenzivan, povezujući centar Rija sa ostrvima Paketa i Vilganjon, kao i centar Niteroja sa Rijom. Od 1974. godine na samim ustima zaliva se nalazi most koji povezuje Rio i Niteroj.

Geografija

uredi
 
Pogled na Rio de Žaneiro, iz zaliva

Prosječna dubina zaliva je 3 metra, a najdublji je na samom ulazu, gdje iznosi 17 metara. U zalivu se nalazi preko 130 ostrva najviše na njegovoj južnoj strani, uključujući:

  • Lajes
  • Governador (na kojem se nalazi međunarodni aerodrom Karlos Žobim)
  • Galeão
  • Paketa (na kojem nema auto-saobraćaja)
  • Cobras
  • Flores
  • Fiscal
  • Vilganjon
  • Fundao (na kojem je sjedište Univerzitetskog kampusa)

Na sjevernoj strani zaliva, zahvaljujući sedimentnim taloženjima nalaze se najveće površine pod mangrovom, koje često ugoste delfine i ponekog kita. Reljef u zalivu je idealan za luke, a najbolji primjeri su luke u Riju i Niteroju.

Okolina - Ekologija

uredi

Trenutno, zaliv je oterećen otpadnim vodama, kako kanalizacionim vodama okolnih naseljatako i industrijskim otpadom. Iako postoji 55 rijeka koje se ulijevaju u zaliv, kao i činjenica da se voda iz zaliva miješa sa vodom u otvorenom moru, preko 14000 industrijskih postojenja na rubu zaliva uspijeva da ga zagadi. Površina sa koje se sve vode slivaju u zaliv je oko 4.000 km² unutar koje je nalaze i gradovi i mjesta Duke de Kašijas, São João de Meriti, Belford Rošu, Nilopolis, Sao Gonsalo, Maže, Guapimirim, Itaboraj, Tangua, kao i dijelovi Rio de Žaneira, Niteroja, Nova Iguasua, Cachoeiras de Macacu, Rio Bonito i Petropolisa. U ovoj se regiji nalazi oko 10 miliona stanovnika što čini 80% ukupnog stanovništva države Rio de Žaneiro, koja je u zadnjih 20 godina 20. vijeka bila najbrže rastuća država u Brazilu. Od početka 1990-ih ovaj je region postao mjesto najvećeg projetka oporavka okoline, sponzorisanog od vlade Japana. Nažalost, ovaj projekat je trenutno zaustavljen.

Uzročnici zagađivanja

uredi

Na velikom dijelu ruba zaliva se nalaze razne građevine kao što su luke, mostovi i putevi.

Uništavanje mangrove

uredi

Od prvobitnih 260 km² zaliva, koliko je bilo prekriveno mangrovom, danas je ostalo samo 82 km². Uništavanjem ovog drveta, onemogućava se život drugih životinja čiji je opstanak vezan za ovo drvo. Posljedica ovoga je smanjenje dubine zaliva.

Industijski zagađivači

uredi

Oko 14000 industrijskih postrojenja je odgovorno za ogromne količine toksičnih materija u vodama zaliva. Najveći zagađivač je za sigurno Petrobrasova rafinerija nafte u Duke de Kašijasu koja je odgovrna za izlijevanje raznih naftnih derivata i teških metala u zaliv. Procjenjuje se da dnevno u zaliv izlije zagađenja:

Ekološke nesreće

uredi

Kao da osnovni zagađivači nisu dovoljni, takođe se dešavaju i akutne ekološke nesreće, skoro u svakom od industrijskih postrojenja. U januaru 2000. godine, isticanje 1,3 miliona litara nafte u zaliv je uzrokovalo veliku štetu na mangrovama i vodenom životu uopšte. Takođe, u martu 2006. godine, se dogodio veliki pomor ribe u zalivu, za koji je optužen međunarodni aerodrom Karlos Žobim, na kojem su, prilikom pranja aviona, otpadnu vodu ispustili, greškom, u zaliv.