Gnatosaur
Gnatosaur (što znači "gušter sa vilicama") je rod pterosaura Ctenochasmatidae koji sadrži dve vrste: G. subulatus, nazvan 1833. godine, iz Solnhofen krečnjačkih stena u Nemačkoj, i G. macrurus, poznat iz Parbek krečnjačkih stena u Velikoj Britaniji. Njegovi fosilni ostaci datiraju iz perioda kasne jure.
| Gnatosaur Vremenski raspon: Late Jurassic,
| |
|---|---|
| |
| Fossil skull referred to G. subulatus | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Red: | †Pterosauria |
| Podred: | †Pterodactyloidea |
| Porodica: | †Ctenochasmatidae |
| Potporodica: | †Gnathosaurinae |
| Rod: | †Gnathosaurus Meyer, 1833 |
| Tipska vrsta | |
| †Gnathosaurus subulatus Meyer, 1833
| |
| Other species | |
| |
| Sinonimi | |
|
Synonyms of G. macrurus:
| |
Istorija otkrića uredi
Fragmenti Gnatosaurus vilica su prvi put otkriveni 1832. godine u Solnhofen krečnjačkim stenama na jugu Nemačke, ali su bili pogrešno određeni kao komad vilice teleosaurid krokodila od strane Georga cu Munstera, koji je prvi imenovao vrstu Crocodilus multidens te godine. Ubrzo nakon toga, Herman fon Majer je klasifikovao isti primerak kao novi rod i vrstu Gnathosaurus subulatus, ime koje se ubrzo nakon toga univerzalno koristilo. 1860-ih, naučnici kao što je Albert Opel uporedili su fragment vilice G. subulatus sa pterosaurima poput Pterodactylus i Ctenochasma i zaključili da je to takođe verovatno bio „leteći reptil“, a ne krokodil.[1] Potpunija lobanja odraslog pterosaura pronađena je 1951. godine i klasifikovana kao Gnathosaurus subulatus. Ova vitka, 28 cm duga lobanja imala je do 130 zuba u obliku igala raspoređenih sa strane vrha, u obliku kašike. Procenjuje se da je uzorak imao raspon krila od oko 1,7 m. Verovatno je vodio način života sličan modernom kašikaru, gazeći sa otvorenim čeljustima i zatvarajući ih hvatajući mali plen.[2]
Mogući mlađi primerci G. subulatus mogu biti prepoznati iz nekoliko kompletnih skeleta koji su prethodno bili klasifikovani kao zasebna vrsta Pterodactylus micronyx.[3] Ovi primerci su se takođe odnosili na rod Aurorazhdarcho, koji i sam može biti sinonim za gnatosaura. Međutim, budući da je G. subulatus trenutno poznat samo iz lobanja i čeljusti, a odrasli Aurorazhdarcho micronyx poznati samo iz skeleta bez lobanje, ova dva se ne mogu pouzdano odnositi na istu vrstu.[4] Štaviše, u jedinoj kladističkoj analizi do sada koja je testirala odnose oba taksona utvrđeno je da su različiti.[5]
Dodatni veliki primerak, prvobitno nazvan Pterodactylus macrurus, poznat je iz engleske formacije Parbek Lajmestoun. Predstavljen samo delimičnim donjim čeljustima i vratnim pršljenima, od tada se smatra bližim Gnathosaurus-u, a njegov binom je promenjen u G. macrurus.[6]
Klasifikacija uredi
Ispod je kladogram koji prati topologiju Andresa, Klarka i Ksua (2014). U analizi su pronašli obe vrste gnatosaura (G. subulatus i G. macrurus) unutar porodice Ctenochasmatidae, tačnije unutar potporodice Gnathosaurinae, kao sestrinske taksone.[7]
| Ctenochasmatidae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Oppel, A. (1862). Paleontologische Mittheilungen aus dem museum der Koenigl, Paleontologische Mittheilungen aus dem museum der Koenigl. Ebner & Seubert.
- ^ Wilton, Mark P. (2013). Pterosaurs: Natural History, Evolution, Anatomy. Princeton University Press. ISBN 0691150613.
- ^ Bennett, S.C. (2002). „Soft tissue preservation of the cranial crest of the pterosaur Germanodactylus from Solnhofen”. Journal of Vertebrate Paleontology. 22 (1): 43—48. doi:10.1671/0272-4634(2002)022[0043:stpotc]2.0.co;2.
- ^ S. Christopher Bennett (2013). „New information on body size and cranial display structures of Pterodactylus antiquus, with a revision of the genus”. Paläontologische Zeitschrift. 87 (2): 269—289. doi:10.1007/s12542-012-0159-8.
- ^ Vidovic, S. U.; Martill, D. M. (2014). „Pterodactylus scolopaciceps Meyer, 1860 (Pterosauria, Pterodactyloidea) from the Upper Jurassic of Bavaria, Germany: The Problem of Cryptic Pterosaur Taxa in Early Ontogeny”. PLOS ONE. 9 (10): e110646. Bibcode:2014PLoSO...9k0646V. PMC 4206445
. PMID 25337830. doi:10.1371/journal.pone.0110646 .
- ^ Howse S. C. B. and Milner A. R., 1995, The Pterodactyloids from the Purbeck Limestone Formation of Dorset. Bull. Nat. Hist. Mus. London. (Geol) 51(1): 73-88.
- ^ Andres, B.; Clark, J.; Xu, X. (2014). „The Earliest Pterodactyloid and the Origin of the Group”. Current Biology. 24 (9): 1011—6. PMID 24768054. doi:10.1016/j.cub.2014.03.030 .
