Gobron (gruz. გობრონი) takođe poznat i kao Mihajlo Gobron ili Gobron Mihajlo (um. 9. novembra 914.) je gruzijski svetitelj i vojskovođa. Bio je gruzijski vojni komandant koji je vodio odbranu tvrđave Kueli od napada azerbejdžanskog emira Sajida. Kada je tvrđava pala nakon 28-dnevne opsade, Gobron je zarobljen i obezglavljen, pošto je odbio da pređe na islam. Ubrzo nakon njegove smrti, Gobron je postao predmet hagiografije koju je napisao episkop Stefan Mtvebari svetitelj Gruzijske pravoslavne crkve, koja ga proslavlja 17. novembra. Njegovo mučeništvo pominju i srednjovekovne gruzijske i jermenske hronike[1].

Gobron Mihailo

Biografija uredi

Žitije o Gobronovom mučeništvu koje se desilo u pozadini vojnog napada Jusufa Ibn Abil-Saja, sadžidskog emira Azerbejdžana, na Gruziju 914. godine. Ovaj pohod je bio jedan od poslednjih velikih pokušaja Abasidskog kalifata da zadržati okupaciju gruzijske zemlje, koje su u to vreme bile splet rivalskih, autohtonih država i muslimanskih poseda[2].

Jusuf Ibn Abil-Saj, Abul-Kasim, po srednjovekovnim gruzijskim izvorima, je napao Gruziju iz Jermenije. Napredovao je, preko muslimanskog emirata Tiflis, u Kahetiju, odakle se preselio u Kartli i izvršio invaziju na Samtskhe i Javakheti. Pošto nije mogao da zauzme tvrđavu Tmogvi, emir je opsedao tvrđavu Kueli, koja je tada bila u posedu gruzijskog Bagratidskog princa Gurgena od Taoa. Kueli je izdržala 28 dana opsade: mladi komandant Gobron, čije je prvobitno ime — kaže nam njegova biografija — bilo Mihajlo, pružio je žestok otpor i napravio seriju juriša, ali je konačno morao da se preda emiru. Gruzijski kralj Adarnase uspeo je da otkupi određene plemiće koje su muslimani zarobili u Kueliju, ali je Gobrona emir zadržao u zatočeništvu. Ni obećanje počasti, ni mučenja i svedočenje o masakru 133 njegova saborca nisu mogli da navedu Gobrona da se odrekne hrišćanstva kao što je tražio Jusuf. Prema Žitiju, Gobron, zahvalan Hristu što je izabran za mučenika, dočekao je svoju smrt kroz obezglavljivanje.

Gobronovu odbranu Kuelija, njegovo hvatanje i pogubljenje ukratko opisuje anonimna Hronika Kartlija iz 11. veka, deo Gruzijskih hronika, koja se poziva na detaljniji izveštaj Stefana Mtvebarija. Pogubljenje Mihajila iz Gogarene pominju i jermenski istoričar iz 10. veka Jovan od Drashanakerta, a kasnije i njegov sunarodnik Stefan od Tarona.

Pravoslavna crkva proslavlja svetog Gabrona Mihajla 17. novembra[3].

Izvori uredi

  1. ^ „Commemorated November 17/30. Great-martyr Mikael-Gobron and His 133 Soldiers (†914)”. OrthoChristian.Com. Pristupljeno 2023-12-18. 
  2. ^ „GOBRON-MIHAIL I 133 VOINA”. www.pravenc.ru. Pristupljeno 2023-12-18. 
  3. ^ „Sveti mučenici Gobron (Mihailo) i ostalih 133 vojnika s njim”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-18.