Grb Indonezije je zvanični heraldički simbol države Republika Indonezija. Grb ima oblik amblema sa motivom velike zlatne mitske ptice - garude i štitom koji prikazuje Pančašilu, pet načela indonežanske nacionalne filozofije. Grb je usvojen 11. februara 1950. godine.

Grb Indonezije
Detalji
Nosilac Indonezija
Usvojen11. februara 1950.
Moto„Jedinstvo u različitosti”

Grb je dizajnirao sultan Hamid II od Pontijanaka, šef Odbora za državni grb. Izgled grba odobrio je predsednik Indonezije, Ahmed Sukarno.

Opis grba uredi

Glavni motiv grba je velika mitska ptica Garuda. Garuda je zastupljena u hinduističkoj i budističkoj mitologiji. Onda podseća na stara hinduistička kraljevstva iz pretkolonijalnog razdoblja Indonezije. Indonezija se smatra njihovom državnom naslednicom. Broj pera odgovara 17. avgustu 1945, danu koji se službeno slavi kao Dan nezavisnosti Indonezije. Na oba krila nalazi se ukupno 17 pera, na repu 8, na početku repa 19 i na vratu 45 njih.

Na prsima ptice stoji štit na kojem je prikazano pet simbola filozofije Pančašila. U sredini štita stoji zlatna zvezda na crnom polju. Ona je simbol prvog načela Pančašile, vere u jedno vrhovno biće, odnosno boga.[1] U donjem desnom polju crvene boje, nalazi se zlatni lanac. On je simbol drugog načela, povezanosti celog čovečanstva. U gornjem desnom polju bele boje, stoji banjan drvo. Ono je simbol trećeg načela, jedinstva Indonezije. Drvo kao takvo poseduje mnogo granja i korenja i po tome je istovetno Indoneziji, koja je dom mnogih različitih naroda i kultura. U gornjem levom polju prikazana je glava javanskog divljeg bika. Ona predstavlja četvrto načelo, demokratiju na temelju poštenog dogovora između svih strana. Od životinja je bio odabran bik, jer predstavlja narodnu životinju. U donjem levom polju nalaze se pšenica i pamuk. Oni su simbol petog načela, socijalne pravde. Takođe predstavljaju i osnovne namirnice za život.

Garuda u kandžama drži belu traku sa državnim geslom „Jedinstvo u različitosti“ („Bhinneka Tunggal Ika“).

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Department of Information, Republic of Indonesia (1999), pp46-47

Spoljašnje veze uredi