Грмошчица

Grmoščica ili grmača (Armillariella tabescens) je jestiva gljiva koju možemo naći u gustim grmovima, na panju i okolo njega, često se može naći u korijenju, kao parazit na listopadnom drveću (češće na hrastovom i kestenastom a rjeđe na bukovom i bagremovom). Najviše se može naći u Hrvatskoj, i tu je najčešće viđena dok se u ostalim krajevima manje pronalazi. Voli topla, sunčana staništa, te uspjeva i na Jadranu a zatim u sjevernoj Africi, na Floridi pa čak i u tropima.[1]

Grmoščica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. tabescens
Binomno ime
Armillaria tabescens
(Scop.) Emel (1921)
Sinonimi

Agaricus gymnopodius Bull. (1798)
Agaricus gymnopodius sensu Quelét (1948)
Agaricus monadelphus Morgan (1883)
Agaricus socialis DC. (1815)
Agaricus tabescens Scop. (1772)
Armillaria mellea var. tabescens (Scop.) Rea & Ramsb. (1917)
Armillaria socialis (DC.) Herink (1973)
Armillariella tabescens (Scop.) Singer
Clitocybe gymnopodia sensu Kühner & Romagnesi (1953)
Clitocybe gymnopodia (Bull.) Gillet (1874)
Clitocybe monadelpha (Morgan) Sacc. (1887)
Clitocybe socialis (DC.) Gillet (1874)
Clitocybe tabescens (Scop.) Bres. (1928)
Collybia tabescens (Scop.) Fr.
Flammula gymnopodia (Bull.) Quél. (1873)
Lentinus caespitosus Berk. (1847)
Monodelphus caespitosus (Berk.) Murrill, (1911)
Omphalia gymnopodia sensu Quélet
Pholiota gymnopodia (Bull.) A.F.M.Reijnders (1998)
Pleurotus caespitosus (Berk.) Sacc. (1887)
Pocillaria caespitosa (Berk.) Kuntze (1891)

Klobuk

uredi

Klobuk grmoščice iznosi od 4 do 15 cm, u svim fazama je ispupčen (nije nikad pljosnat, niti udubljen), uvijek sa zaobljenom središnjom izbočinom. Po tom izbočenom tjemenu, a često i šire je suva, hrapava kožica raspucana na sitnije krljušti i na krupnija polja tako da na površinu proviruje bijelo meso. Kraj klobuka nije urezan. Klobuk mu je boje meda, žutosmeđ do crvenkastosmeđ, pa ponekad i smeđ, a ponekad svijetao tako da izgleda kao da je bijel. Iako se mogu naći i takvi primjeri, najviše ih ima da su kožnatožuti. Krljušti su im raznolike, a često i ušiljene, tamnije od osnove tako da prema kraju klobuk izgleda znatno svjetliji.[1]

Listići

uredi

Listići su kod grmoščice manje-više silazni, tanki, srednje gusti. Pomiješani sa lamelulama, katkad široki - katkad uski. Bijeli su, eventualno se na njima može pronaći dašak mesnatog ili izabel tona; stariji se tačkasto smeđe ili poput rđe mrljaju.[1]

Stručak

uredi

Stručak je veličine od 6-10-(12)/(0.6)-0.8-1.8 cm, valjkast, tek se u dnu korjenasto suzuje. Stručak im je gladak, bez brazda, go, samo ponekad pri vrhu sa sitnim smećkastožutim pahuljicama, a u dnu s nekoliko vlakanaca. Bez prstena i bez prsenolike zone, jednostavno postepeno odozho nadolje tamniji (od bijelog vrha do crno/smeđeg dna). Bilo pun, bilo cjevast, bilo u potpunosti šupalj. Tvrd ali ni celulozan ni plutast.[1]

Meso je tanko, elastično no u ustima je mekano a u debljem dijelu klobuka i u gornjem dijelu stručka bijelo, ostlo smeđim prožeto. Ukus mesa je blag, izuzetno nakon dužeg žvakanja malo opor; miris je ugodno osvježavajuć no slab.[1]

Otrusina

uredi

Otrusina je kod grmoščice istaknuto bijela.

Mikroskopija

uredi

Spore hyaline, neamyloidne, cilindrično do kapljoliko elipsoidne: 8.5-12/5-7 mi. Oštrica je fertilna bez cystida ili sterilnih dlačica.[1]

(VII) VIII-X (XI)

Jestivost

uredi

Prilično dobra, jestiva vrsta, prikladna poglavito za supu, barenje i kiseljenje.[1]

Slične vrste

uredi

Mnogo se mješa sa puzama (Armillariella melea) na koje zaista upadljivo liče, ali se grmoščica od njih razlikuje po tome što nema ni traga prstenu na stručku. Od otrovnih sumporača razlikuje se po svojim, u osnovi, bijelim listićima i bijelom otrusnom te po blagom ukusu mesa.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž Ključ za gljive: Ivan Focht; Intro "NAPRIJED"; Zagreb 1986.