Dahamuncu
Dahamuncu je ime koje hetitski spisi, odnosno „Anali Supilulijume I“, koje je napisao njegov sin Mursili II, koriste za staroegipatsku kraljicu koja je ponudila svoju ruku hetitskim prinčevima. Njen identitet nije sa sigurnošću utvrđen. Naziv je verovatno transliteracija egipatskog izraza Tahemetnesu (kraljeva supruga), a ne ime konkretne žene, pa je različiti izvori navode kao alijas za Meritaten, Nefertiti i Ankesenamen.[1] U svakom slučaju, radi se o kraljici iz pozne Osamnaeste dinastije starog Egipta.
Prema analima, Hetiti su ratovali protiv Egipćana i države Mitani. Anali kažu:
Egipćani su bili u strahu. I pošto je još umro njihov gospodar Nibururija, kraljica Egipta, koja se zvala Dahamuncu, poslala je glasnika Supilulijumi.
-Muž mi je umro i nemam sina. Za vas kažu da imate mnogo sinova. Možete li mi dati jednog od svojih sinova za muža? Ne bih volela uzeti neke od mojih podanika za muža... Bojim se.[2]
Takva ponuda za brak sa egipatskom kraljicom bila je nečuvena[3], jer je Amenhotep III bio jasan u svojim diplomatskim pismima da Egipćani nikada svoje žene nisu drugima nudili za brak: Od pamtiveka se kćeri egipatskog kralja ne daju nikome.[4] Supilulijuma je zato bio iznenađen i sumnjičav, pa je poslao svoga dvorjanina da ispita stvar.[3]
-Idi i donesi mi istinu. Možda me varaju. Možda u stvari imaju sina svoga gospodara.[5]
Sledećeg proleća dvorjanin i egipatski glasnik se vraćaju sa novim pismom od kraljice:[6]
-Zašto si rekao varaju me? Da imam sina, zar bih pisala o svojoj i sramoti svoje zemlje u stranu zemlju? Ti mi nisi verovao i čak si mi to rekao. Onaj koji je bio moj muž je umro. Sina nemam. Nikada neću uzeti svoga slugu za muža. Nisam pisala nijednoj drugoj zemlji, samo sam tebi pisala. Kažu da imaš mnogo sinova, zato daj meni jednog od njih. Meni će on biti muž, a Egiptu će biti kralj.[7]
Supiluliuma je i dalje sumnjičav i kaže egipatskom glasniku:
-Tražiš mi sina kao da je to moja dužnost. On će na neki način biti talac, a za kralja ga nećete uzeti.[8]
Ipak, posle novih pregovora sa egipatskim glasnikom, Supiluliuma pristaje da pošalje jednog sina u Egipat.[9] Ovaj princ, Zananza, ubijen je još pre nego što je stigao u Egipat.[10][2] Po njemu se ovaj incident naziva „Zananzina afera“.
Anali jasno pominju da su Hetiti optužili Egipćane za Zananzino ubistvo:
Ovako su pričali: Egipćani su ubili Zananzu i doneli vest: Zananza je mrtav. A kada je Supilijuma čuo o Zananzinoj smrti, počeo je da tuguje za Zananzom i bogovima je ovako govorio: O, bogovi! Zlo nisam činio, a Egipćani su mi ipak ovo učinili, i takođe napali granicu moje zemlje.[11][12]
U znak osvete Supilulijuma I je zauzeo egipatski grad Amku (u Libanu) i iz njega doveo zarobljenike.[13] Smrt kraljeva Supilulijume i njegovog naslednika Arunvande II bili su indirektne posledice Zananzine afere, jer su obojica umrli od kuge koju su u Hatušu doneli zarobljenici iz Amkua.[13][14]
Reference
uredi- ^ McMurray, William. „Towards an Absolute Chronology for Ancient Egypt” (pdf). str. 5.
- ^ a b Kuhrt, Amelie (1997). The Ancient Middle East c. 3000 - 330 BC. 1. London: Routledge. str. 254.
- ^ a b Reeves (2001) p.175
- ^ Reeves, C.N., Akhenaten, Egypt's False Prophet (Thames and Hudson, 2001) pp. 64
- ^ Güterbock (1956) p.95
- ^ Güterbock, H.G., "The Deeds of Suppiluliuma as told by his son, Mursilli II", Journal of Cuneiform Studies, 10 (1956) pp. 96
- ^ Güterbock, H.G., "The Deeds of Suppiluliuma as told by his son, Mursilli II", Journal of Cuneiform Studies, 10 (1956) pp. 96-97
- ^ Güterbock, H.G., "The Deeds of Suppiluliuma as told by his son, Mursilli II", Journal of Cuneiform Studies, 10 (1956) pp. 97
- ^ Güterbock, H.G., "The Deeds of Suppiluliuma as told by his son, Mursilli II", Journal of Cuneiform Studies, 10 (1956) pp. 97-98
- ^ Reeves, C.N., Akhenaten, Egypt's False Prophet (Thames and Hudson, 2001) pp. 176
- ^ Güterbock, H.G., "The Deeds of Suppiluliuma as told by his son, Mursilli II", Journal of Cuneiform Studies, 10 (1956) pp. 108
- ^ Translated account of Mursili II regarding the affair
- ^ a b Aldred, C., Akhenaten, King of Egypt (Thames and Hudson, 1988) pp. 298
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 29. 07. 2013. g. Pristupljeno 20. 03. 2014.
Literatura
uredi- Kuhrt, Amelie (1997). The Ancient Middle East c. 3000 - 330 BC. 1. London: Routledge. str. 254.