Dvorac porodice Kiš

Dvorac porodice Kiš nastao je na porodičnom imanju u Elemiru. Izgrađen je krajem XVIII veka, između 1795. i 1796. godine. Dvorac su podigli jermenski trgovac Isak Kiš i njegov sin Agošton Kiš. Dvorac porodice Kiš zauzimao je centralno mesto u Elemiru. Danas iako dvorca više nema, na tom mestu se nalazi naselje Kaštel.[1]

Dvorac porodice Kiš
Opšte informacije
MestoElemir
Država Srbija
Vreme nastanka1795-1796

Istorija i izgled dvorca

uredi

Dvorac plemićke porodice Kiš sagrađen je nekoliko godina nakon što je 1781. Isak Kiš kupio 16.000 jutara zemlje u jugozapadnom delu elemirskog atara. [2]Za podatke o nastanku ovog porušenog dvorca, dragoceno je svedočanstvo Borisa Pavlova u knjizi “Vlastelinstvo Elemir”: Kaštel je bio zaista impresivan. Centralna staza predivnog parka vodila je pravo do glavnog ulaza u dvorac. Velika svečana sala, portreti porodice Kiš, kaljeve peći, kineske vaze, garniture stilskog nameštaja, kristalni lusteri, stolovi za bilijar, veoma bogata biblioteka, koncertni klavir, dečje sobe, spavaće sobe, sobe za poslugu, velika kuhinja i trpezarija, lovačka soba sa oružjem i prepariranim životinjama, učionice, gostinjske sobe, crkva i porodična kripta. Svuda je vladao savršen red, čistoća i disciplina.“ [1]Dvorac je generacijama ostao u vlasništvu porodice Kiš, ali se prezime izgubilo jer nije bilo muških naslednika. Ćerke Ernea Kiša, Augusta Bobor i Rozalija Danijel uspešno su čuvale dvorac, koji je bio središte raznih kulturnih i političkih dešavanja u delu zemlje koji se tada zvao Torontalska županija. Dvorac je bio sedište kulturnih manifestacija, u njemu su se održavale pozorišne predstave, likovne kolonije, književne večeri, razni balovi, humanitarne manifestacije, pa i koncerti klasične muzike, takmičenja u jahanju, tenisu, lovu, klizanju i mačevanju. Sve do smrti Kišovih naslednica imanje se uspešno razvijalo, a Elemir je postao jedno od najznačajnijih mesta u ovom delu Austro-ugarske monarhije. Nažalost usled velikih dugova, dvorac je srušen 1936. godine. Ne zna se tačna lokacija dvorca, ali se pretpostavlja da je nedaleko od porodične crkve Sv. Augustin (Sv. Agošton) koja i danas postoji u Elemiru.

Reference[3]

uredi
  1. ^ a b Pavlov, Boris (2003). Vlastelinstvo Elemir. Istorijski arhiv. ISBN 9788690365906. 
  2. ^ „Dvorci info”. Pristupljeno 31. 01. 2022. 
  3. ^ „Dvorci info”. Pristupljeno 01. 02. 2022.