Дивља крушка

Evropska divlja kruška (lat. Pyrus pyraster) vrsta je kruške koja pripada porodici Rosaceae. Smatra se da je ova vrsta, zajedno sa kavkaskom kruškom (Pyrus caucasica) predak današnjih domaćih vrsta krušaka. [2]

Divlja kruška
Cvet divlje kruške
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Pyrus

Vrsta:
Pyrus pyraster
Sinonimi[1]
  • Pyrus communis var. achras (Gaertn.) Wallr.
  • Pyrus communis subsp. pyraster (L.) Ehrh.

Opis uredi

 

Drvo je visoko do 20 m sa široko-kupastom, gusto razgranatom krošnjom i izraženim delom. Može doatići starost i od preko 200 godina. U mladosti, kora stabla je svetlosmeđa i glatka, kasnije postaje plutasta i žutosmeđa, te ispuca u uzdužnim paralelnim brazdama. Grančice su trnovite, mlađi izdanci goli ili sitno dlakavi. Sitni pupoljci su zašiljeni i pokriveni tamnosmeđim ljuspama. Listovi su sjajne tamnozelene boje, svetlijeg naličja. Dugi su 2-8 cm, okuglasti, jajoliki ili eliptnični, po obodu, nekad samo pri vrhu, tupo testerasti. U jesen lišće dobija žutu do crvenu boju ali vrlo brzo pocrni. U proljeće (u aprilu i maju), istovremeno sa listanjem, dešava se i cvetanje. Cvetovi se javljaju u gronjama sa 5-12 cvetova, razvijeni i široki do 3 cm. Čašični listići trouglasti, dugi do 8 mm, a široki do 4 mm. Krunični listići beli, eliptični do okruglasti, dugi do 17 mm. Plodovi mogu biti okruglasti ili kupasti, odnosno jabučasti ili kruškoliki. Javljaju u crvenkastožutoj, smeđoj do crnkastoj boji sa otstojećim čašičnim listićima. Plod odlikuje gorko-kiselkast ukus, dosta kamenih ćelija (brahisklereida) i vidljivih lenticela. Zri od avgusta do oktobra. Kada omekšaju, plodovi su jestivi. Pored šećera (6-12%) sadrže organske kiseline i taninske materije.[3][4][5]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Areal divlje kruške zahvata prostor od Atlantskog okeana (Španija, južna Engleska) do Kaspijskog jezera, na severu od južne Danske do Sredozemnog mora i severne Male Azije. U Srbiji je rasprostranjena u gotovo svim hrastovim šumama. Česta je na terenima sa iskrčenom šumom jer je pošteđivana kao rodno drvo. Relativno dobro podnosi sušu i kontrastne temperature koje se javaljaju u našem pojasu hrastova. Na toplijim planinskim nagibima može se naći i na preko 1000 m. Najbolje raste na svežim, dubokim i plodnim zemljištima, gde razvija jako i duboko korenje sa izraženom glavnom žilom.[3]

Upotreba i značaj uredi

 
plod divlje kruške

Divlja kruška se veoma često koristi kao podloga pri kalemljenju gajenih sorti. Drvo divlje kruške je vrlo korisno za fine stolarske radove i odlikuje se tamnocrvenom bojom, jasnim granicama goda i tvrdoćom. Može se koristiti i u dekorativne svrhe.[6] Ova vrsta se ceni i kao medonosna biljka. Pčele je rado posećuju. Med je aromatičan i veoma prijatnog ukusa. Osim toga što privlači insekte, dobra je i u ishrani divljih životinja te je bitna za održanje ekosistema. Često se koristi i za spravljanje voćnih rakija.[4]U mitologiji se često spominje kao drvo koje privlači zmajeve, demone i veštice.[6]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi