Dinastija Istočni Han

Portret vladara Guang-vua (nastao u vreme dinastije Ming)

Za vreme građanskog rata, stari glavni grad Čang'an je bio uništen, a porodica Liju se preselila u glavni grad istočno od Loujanga (Lo-jang), u kojoj je današnja provincija Senan. Ime Han se opet upotrebljava, ali kineski istoričari radije koriste izraz za dinastiju nakon Vang Manga kao Istočni ili Pozni Han. Prvi vladar, Car Guang-vu iz dinastije Han (Kuang-wu-ti, 5.pr.Kr.-57. god.) [1] During the widespread rebellion against Wang Mang, the state of Goguryeo was free to raid Han's Korean commanderies; Han did not reaffirm its control over the region until AD 30.[2] povratio je sva područja carstva, i poput njegovih predaka nastavio s Konfučijskim učenjem i reformom vlasti. Nakon njegove smrti, sve češće su vladari bili mladi i umesto njih carstvom su upravljali ministri, a u međuvremenu seljački ustanci su bivali sve češći. Naoružan Daoistički kult, ili Huangjin (žuti turbani) podsticali su nemire po celom carstvu. Iako je dinastija nastavila svoje ime, zbrka u borbi za prevlast negirala je svaku vlast dinastije Han. Napokon, 220. godine, zadnji car Han, Xiandi (Hsien-ti), koji je postavljen na prijesto u doba od osam godina, formalno je abdicirao zaslugom Cao Pi (Ts'ao P'i), koji je bio sin njegova glavnog ministra. Cao Pi se proglasio prvim carem nove dinastije Vej. Taj datum obeležava početak tzv. Doba Razdora, koje je trajalo od 220. do 589. godine.

Spisak vladara dinastija Istočni HanUredi

Posthumno ime Hramovno ime Lično ime Vladarsko ime Period vladavine
Konvencija za navođenje: (skraćeno) posthumno ime. Ima par izuzetaka.1
Car Guang-vu
光武皇帝 (Guāngwǔ huángdì)
Š’-cu
世祖 (Shìzǔ)
Liju Sju
刘秀 (Liú Xiù)
Đijen-vu (建武)
Đijen-vu-džung-juen (建武中元)
25-56
56-57.
Car Sjao-ming
孝明皇帝 (Xiàomíng huángdì)
Sjen-cung
显宗 (Xiǎnzōng)
Liju Džuang
刘庄 (Liú Zhuāng)
Jung-ping (永平) 58-75.
Car Sjao-džang
孝章皇帝 (Xiàozhāng huángdì)
Su-cung
肃宗 (Sùzōng)
Liju Da
刘炟 (Liú Dá)
Đijen-ču (建初)
Juen-h’ (元和)
Džang-h’ (章和)
76-84
84-87
87-88.
Car Sjao-h’
孝和皇帝 (Xiàohé huángdì)
Mu-cung
穆宗 (Mùzōng)
Liju Džao
刘肇 (Liú Zhào)
Jung-juen (永元)
Juen-sjing (元兴)
89-105
105.
Car Sjao-šang
孝殇皇帝 (Xiàoshāng huángdì)
nema Liju Lung
刘隆 (Liú Lóng)
Jen-ping (延平) 106.
Car Sjao-an
孝安皇帝 (Xiào’ān huángdì)
Gung-cung
恭宗 (Gōngzōng)
Liju Hu
刘祜 (Liú Hù)
Jung-ču (永初)
Juen-ču (元初)
Jung-ning (永宁)
Đijen-guang (建光)
Jen-guang (延光)
107-113
113-120
120-121
121-122
122-125.
Car Šao I
前少帝 (Qián Shàodì)
nema Liju Ji
刘懿 (Liú Yì)
Jen-guang (延光) 125.
Car Sjao-šun
孝顺皇帝 (Xiàoshùn huángdì)
Đing-cung
汉敬宗 (Jìngzōng)
Liju Bao
刘保 (Liú Bǎo)
Jung-đijen (永建)
Jang-đija (阳嘉)
Jung-h’ (永和)
Han-an (汉安)
Đijen-kang (建康)
126-132
132-135
135-141
141-144
144
Car Sjao-čung
孝冲皇帝 (Xiàochōng huángdì)
nema Liju Bing
刘炳 (Liú Bǐng)
Jung-sji (永熹) 145.
Car Sjao-dž’
孝质皇帝 (Xiàozhì huángdì)
nema Liju Cuan
刘缵 (Liú Zuǎn)
Ben-ču (本初) 146.
Car Sjao-huan
孝桓皇帝 (Xiàohuán huángdì)
Vei-cung
汉威宗 (Wēizōng)
Liju Dž’
刘志 (Liú Zhì)
Đijen-h’ (建和)
H’-ping (和平)
Juen-đija (元嘉)
Jung-sjing (永兴)
Jung-šou (永寿)
Jen-sji (延熹)
Jung-kang (永康)
147-149
150
151-153
153-154
155-158
158-167
167.
Car Sjao-ling
孝灵皇帝 (Xiàolíng huángdì)
nema Liju Hung
刘宏 (Liú Hóng)
Đijen-ning (建宁)
Sji-ping (熹平)
Guang-h’ (光和)
Džung-ping (中平)
168-172
172-178
178-184
184-189.
Car Šao II
后少帝 (Hòu Shàodì)
nema Liju Bijen
刘辩 (Liú Biàn)
Guang-sji (光熹)
Džao-ning (昭宁)
189
189.
Car Sjao-sjen
孝献皇帝 (Xiàoxiàn huángdì) 2
nema Liju Sje
刘协 (Liú Xié)
Jung-han (永汉)
Ču-ping (初平)
Sjing-ping (兴平)
Đijen-an (建安)
Jen-kang (延康)
189
190-193
193-195
195-220
220.
1. Posthumna imena svih vladara ove dinastije, osim Gao-cua, Guang-vua i četiri Šaoa sadrže karakter sjao (xiào, 孝) koji znači sinovlja odanost. U navođenju imena vladara ovaj se karakter obično izostavlja.
2. Car Džao-lije iz dinastije Šu Han promenio je caru Sjenu posthumno ime u: Car Sjao-min (孝愍皇帝)

ReferenceUredi

  1. ^ David R. Knechtges, in The Cambridge History of Chinese Literature, ed. Kang-i Sun Chang and Stephen Owen (Cambridge University Press, 2010): 116.
  2. ^ Yü 1986, str. 450.