Dramaturgija (sociologija)

Dramaturgija je sociološka perspektiva počev od simboličnog interakcionizam i često se koristi u mikrosociološkim računima socijalne interakcije u svakodnevnom životu. Ovaj termin je prvi put adaptiran u sociologiji iz pozorišta od  Ervinga Goffmana, koji je veći deo vezan za terminologije i ideje razvijena u svojoj knjizi 1959, „Prezentacija Self u svakodnevnom životu“. Kenet  Berk, koga bi Gofman kasnije priznaje kao uticaj, ranije predstavio svoje ideje o dramaturgiji 1945., što zauzvrat proizilazi iz Šekspira. Međutim, osnovna razlika između  Burke i Gofmana  mišljenju je da Burk veruje da je život u stvari pozorište, a Gofman posmatra pozorište kao metaforu. Ako smo se zamislimo kao direktori posmatra šta se dešava u pozorištu svakodnevnog života, mi radimo ono što Gofman naziva dramaturške  analize, studije socijalne interakcije u smislu pozorišne predstave.

U dramaturškoj sociologiji tvrdi se da su elementi ljudskih interakci jazavise od vremena, mesta i publike. Gofman formira pozorišnu metaforu u definisanju načina na koji jedno ljudsko biće predstavlja sebe drugima na osnovu kulturnih vrednosti, normi i verovanja. Cilj ove prezentacije  je prihvatanje od strane publike kroz pažljivo sprovedena performanse. Ako glumac uspe, publika će videti glumca kako on ili ona želi da ga gledaju.

Dramaturške perspektive uredi

Dramaturška perspektiva je jedna od nekoliko socioloških obrazaca odvojeni od drugih socioloških teorija jer ne ispituje uzrok ljudskog ponašanja, ali analizira sadržaj. U okviru analize, piše on, "Ono što je važno je smisao da ih obezbeđuje kroz njegov rad sa njima o tome šta takva osoba je iza uloge koju je u" (str 298.). Dramaturška perspektiva može se posmatrati kao sidro za ove perspektive, gde se identitet pojedinca vrši kroz ulogu (a), i konsenzusa između glumca i publike. Zbog toga zavisnost od konsenzusa definišu društvene situacije, perspektiva tvrdi da ne postoji konkretan značenje bilo interakcije koje se ne mogu redefinisati. Dramaturg naglašava izražajnost kao glavna komponenta interakcije. To se naziva kao "potpuno dvostrano obzirom na ljudske interakcije".

Dramaturška teorija sugeriše da je identitet jedne osobe nije stabilna i nezavisna psihološki entitet, već, to je konstantno podsetnik kako osoba stupa u interakciju sa drugima.

Timovi uredi

U okviru ove analize, timovi su grupe pojedinaca koji sarađuju jedni sa drugima kako bi podelili "partijsku liniju". Članovi tima moraju da dele informacije kao greške odražavaju na sve. Članovi tima imaju unutrašnje znanje i ne zavara jedan drugom nastup.

Kritike uredi

Ona je tvrdila da dramaturgiju treba primeniti samo u slučajevima koji uključuju ljude povezane sa ukupnim institucije. Teorija je namenjen ukupnom broju ustanova i neki veruju da teorije ne treba primenjivati tamo gde nisu testirane.

Pored toga, takođe je rekao da je dramaturgija ne doprinosi cilju psihologije je da shvatimo kako legitimitet društva. Tvrdi se da izradi na pozitivizma, koja ne nudi interesovanje kako razuma i racionalnosti; Džon Velški ga je nazvao "roba".