Drugi lateranski sabor

Drugi lateranski sabor je deseti vaseljenski sabor po Rimokatoličkoj crkvi.

Sazvao ga je papa Inokentije II 1139. godine sa namerom da sredi stanje u Crkvi nakon smutnji koje su nastale posle devetogodišnjeg nadmetanja cara Lotara III i kralja Ruđera II oko uticaja na papski tron. Na koncilu je papa Inokentije želeo da otkloni posledice šizme koja je, prema njegovom suparniku, štićeniku sicilijanskog kralja Rožera II, nazvana Anakletovom.

Sabor je održan u Lateranskoj palati i na njemu su, u prisustvu 500 biskupa, oduzeti znaci dostojanstva biskupima koje je ustoličio Anaklet II. Pri tome je izbor biskupa poveren prestonim kapitolima, pri čemu sveštenički glavari nisu isključeni iz izbora. Uz poništavanje valjanosti svih svešteničkih brakova, Koncil im je zabranio učešće u ostalim, ne manje zanimljivim aktivnostima svetovnog života, kao što su viteške igre, zelenaštvo, studiranje prava i medicine...

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi