Dubrovačka povelja

Dubrovačka povelja je dokument iz 1230. godine, kada bugarski car Jovan Asen II daje dubrovačkim trgovcima pravo da slobodno trguju u svojoj zemlji.

Dubrovačka povelja bugarskog cara Jovana Asena II (1230).

Povelja sadrži podatke o teritorijalnoj ekspanziji Drugog bugarskog carstva nakon Bitke kod Klokotnice, kada se Asenova država znatno uvećala u pravcu juga i jugozapada na račun poraženog Solunskog carstva Teodora Duke Komnina.[1]

Poveljom se daju prava trgovcima iz Dubrovnika da se slobodno kreću po teritoriji čitavog Bugarskog carstva, isto kao i domaći poslovni ljudi. U njoj se navode brojne oblasti koje su u to vrijeme ulazile u sastav Drugog bugarskog carstva: od Beograda i Braničeva na sjeverozapadu, do Jedrena i Dimotike na jugoistoku i od Karvune na sjeveroistoku, do Devola i „arbanaških zemalja” na jugozapadu. Upravo ovo prostiranje sve do Soluna sugeriše da je period nastanka povelje bio nakon 9. marta 1230. godine, odnosno Bitke kod Klokotnice.[1]

I pored toga što su brojne oblasti navedene, pojedine samo po nazivu njihovih administrativnih sedišta, neke oblasti, koje su ulazile u sastav Drugog Bugarskog carstva, kao što su Sofija i Niš su ostale nepomenute.[2]

Dokument sadrži i vrijedne podatke o upravnoj podjeli Bugarske države[3], kao i o stanju bugarskog jezika u 13. vijeku.

Dokument ima svega 13 redova teksta, uključujući i potpis i napisan je na hartiji veličine 240 h 143 mm.[4] Sve do 1817. godine se čuvao u Dubrovačkom arhivu, kada je Jeremija Gagić, ruski vicekonzul u Dubrovniku, uspeo da dođe do nje. On ju je 1836. godine, zajedno sa Poveljom Kulina bana (iz 1189) i Poveljom Hercega Vladislava (iz 1480), ustupio rukopisnom odeljenju Biblioteke Ruske akademije nauka u Sankt Peterburgu. Od sredine 19. vijeka je publikovana više od dvadeset puta.[4]

Reference uredi

  1. ^ a b Živojinović 2013, str. 229.
  2. ^ Živojinović 2013, str. 238.
  3. ^ Živojinović 2013, str. 236.
  4. ^ a b Živojinović 2013, str. 230.

Literatura uredi