Dugi parlament je naziv za zasedanje engleskog Parlamenta koje je trajalo 20 godina, od 1640. do 1660. godine.

Čarls I potpisuje zakon u kom je pristao da sadašnji Parlament ne sme da se raspusti bez sopstvenog pristanka.

Parlament je 3. novembra 1640. godine sazvao Čarls I, zbog bankrota posle Rata biskupa. Istoričari su ovo zasedanje Parlamenta nazvali Dugim parlamentom, kako bi ga razlikovali od prethodnog, Kratkog parlamenta, koji je trajao od aprila do maja 1640.

Predvođeni Džonom Pimom, članovi Parlamenta su pokušali da ograniče mnoge kraljeve privilegije, koje su posle Čarlsovog stupanja na presto naišle na veliki otpor. Napetost između kralja i Parlamenta koji je mogao da bude raspušten samo na osnovu odluke svojih članova, pogoršala se pošto je propao kraljev pokušaj da uhapsi pet članova Parlamenta. Kriza koja je nastala između kralja i Parlamenta je prerasla u Engleski građanski rat.

Posle Čarlsovog poraza, vojska je preuzela političku vlast u zemlji, a 1684. pukovnik Tomas Prajd izbacio je većinu Parlamenta, a u njemu je ostavio samo 60 članova. Ovaj događaj je poznat kao Prajdovo čišćenje parlamenta. Parlament kojeg su činili samo preostali članovi u istoriji se naziva Krnji parlament koji je u takvom sastavu organizovao suđenje i pogubljenje kralja, a 1649. je osnovao Komonvelt.

Oliver Kromvel je 1653. izbacio i članove Krnjeg parlamenta, da bi se oni ponovo vratili 1659. pošto je propao pokušaj Kromvelovog sina Ričarda da postane lord protektor.

Dugi parlament se samoinicijativno raspustio u martu 1660. godine, pošto je prethodno vratio sve članove koji su bili izbačeni za vreme Prajdovog čišćenja parlamenta. Raspuštanje Dugog parlamenta je utrlo put sledećem, Konvencionom parlamentu, i ponovnom uspostavljanju Monarhije.

Literatura uredi

  • Ilustrovana istorija sveta, Mladenska knjiga, Beograd, 2006.