Duljebi

словенско племе

Duljebi (rus. Дулебы, ukr. Дуліби, crsl. Дѹлѣби[1]) su bili pleme starih Slovena koje je najverovatnije između 6. i 10. veka naseljavalo oblast oko reke Zapadni Bug (u Voliniji). Veoma malo se zna o njima, a glavni izvor podataka je Povest minulih leta. Prema drugim srednjovekovnim izvorima pored zapadne Volinije, naseljavali su i današnju južnu Češku i oblast oko srednjeg toka Dunava (u centralnoj Mađarskoj) i između jezera Balaton (ili Blatnog jezera) i reka Mure (pritoke Drave) i Drave.[2] Između Blatnog jezera, Dunava i Drave su stvorili Balatonsku kneževinu sa središtem u gradu Blatnogradu, koja je u vreme vladavine kneza Kocelja obuhvatala i istočnu Slavoniju i Srem.

Duljebi (Dulebes) na mapi na kojoj su prikazane udeone kneževine Kijevske Rusije i plemena koja su u njima živela.

U Povesti minulih leta je navedeno da su oni pleme koje je ranije živelo oko reke Bug (Zapadni Bug), tamo gde su kasnije živeli Bužani (koji su se počeli zvati Volinjani).[3]

Prema Povesti minulih leta, Duljebi su teško postradali nakon najezde Avara krajem 6. i početkom 7. veka.

„Si že Obri voevahu na Slovenah i primučiša Duljebi, sušča Sloveni, i nasilje tvorjahu ženama duljebskim, ašče pojahati budjaše Obrinu, ne dadjaše vprjašči konja ni vola, no veljaše vprjašči 3 li 4 li 5 ženi v teljagu i povesti Obrjana i tako mučahu Duljebi. Biša bo Obrja tjelom velici i umom gordi, i Bog potrebi ja, pomroša vsi i ne ostasja ni edin Obrin; est pritča na Rusi i do sego dne; pogiboša aki Obri, ih že njest plemeni ni nasljedka”

Duljebi su 907. godine pod komandom kneza Olega učestvovali u opsadi Carigrada.[4] Duljebi i njihov vladar su pomenuti u radovima arapskog geografa Al-Masudija.

Izgleda da se duljebski plemenski savez raspao u 10. veku. i da su ostaci Duljeba učestvovali u formiranju Volinjana i Bužana, ubrzo zatim postali su deo Kijevske Rusije.[3]

Prema Šimonu Ondrušu ime im je slovenskog porekla i izvedeno je od reči dudl-eb sa značenjem žitelj doline, nizije.[5]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Ageeva R. A. Stranы i narodы : proishoždenie nazvaniй / Otv. red. Э. M. Murzaev; AN SSSR. M. : Nauka, 1990. S. 34.
  2. ^ Sedov, Valentin Vasilyevich (2013) [1995]. Slavяne v rannem Srednevekovьe [Sloveni u ranom srednjem veku (Slavs in Early Middle Ages)]. Novi Sad: Akademska knjiga. str. 41—44, 164, 388, 428—430, 435—437, 481, 497, 499, 515. ISBN 978-86-6263-026-1. 
  3. ^ a b Barford 2001, str. 104
  4. ^ Waldman & Mason 2006, str. 878
  5. ^ Šimon Ondruš, Studia Academica Slovaca, 3, Bratislava, 1974, 246—247.

Literatura

uredi