Djuk Elington, rođen kao Edvard Kenedi Elington (engl. Edward Kennedy „Duke” Ellington; Vašington, 29. april 1899 – Njujork, 24. maj 1974), američki je džez muzičar, pijanista i kompozitor.[1] Bio je vodeća ličnost u istoriji džez muzike. Njegova muzička karijera trajala je više od pola veka, a za to vreme komponovao je hiljade popularnih pesama, kao i muziku za pozorište i film. Stvorio je jedan od najkarakterističnijih zvukova ansambla zapadne muzike i nastavio je da svira ono što je nazvao „američkom muzikom” gotovo do kraja života.[2]

Djuk Elington
Djuk Elington, 1946
Lični podaci
Ime po rođenjuEdvard Kenedi Elington
Druga imenaDjuk (Duke - Vojvoda)
Datum rođenja(1899-04-29)29. april 1899.
Mesto rođenjaVašington, SAD
Datum smrti24. maj 1974.(1974-05-24) (75 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
ZanimanjeVođa orkestra, Muzičar, Kompozitor
Muzički rad
Aktivni period1922—1974
ŽanrDžez, Sving
Ostalo
Veb-sajtdukeellington.com
Kratki film Jam Session iz 1942. godine, snimak nastupa Djuka Elingtona i njegovog orkestra

Biografija uredi

Detinjstvo i mladost uredi

Djuk Elington rođen je u Vašingtonu, kao Edvard Kenedi Elington, 29. aprila 1899. godine. Njegovi roditelji su takođe bili talentovani muzičari, i to pijanisti. Edvard je od malih nogu pazio na manire i bio vrlo dostojanstven, zbog čega ga je najbolji prijatelj, Edgar Mekentri, nazvao „vojvodom” (eng. Duke = Djuk).[3] Sa sedam godina počeo je da uči da svira klavir. Svoju prvu kompoziciju „Soda Fountain Rag” napisao je sa 15 godina, inspirisan prodavcem gaziranih pića. Elington je studirao slikarstvo, ali uprkos tome što je dobio stipendiju za Prat Institut u Bruklinu (Njujork), ipak se okrenuo muzici i počeo da svira po klubovima već sa 17 godina.[2]

Porodični život uredi

Djuk Elington oženio se u 19. godini Ednom Tompson, koja mu je bila devojka još od srednje škole. Ubrzo posle venčanja dobili su jedino dete, Merser Kenedi Elington.[2]

Smrt uredi

Djuk Elington umro je 24. maja 1974. godine, u 75. godini, usled upale pluća. Bolovao je od raka pluća. Njegove poslednje reči bile su: „Muzika je način na koji živim, zašto živim i po čemu će me pamtiti”. Sahranjen je na groblju Vudloun (Woodlawn) u Bronksu (Njujork). Njegovoj sahrani prisustvovalo je više od 12.000 ljudi.[2]

Muzička karijera uredi

 
Kover na jednoj od ploča Djuka Elingtona

Za profesionalnu muzičku karijeru opredelio se 1919. godine. Četiri godine kasnije postaje poznat sa svojim sastavom "Vašington dens" i od tada njegova slava ne prestaje.[1] Od 1926. sa svojim orkestrom nastupa po Americi i Evropi, a posle Drugog svetskog rata širom sveta.[2]

U pedeset godina muzičkog stvaralaštva, Edvard Kenedi „Djuk” Elington približio je džez tradicionalnoj klasičnoj muzici, zahvaljujući inovacijama u komponovanju.[3] Napisao je više od 1500 kompozicija, koje se odlikuju bogatom invencijom, nepresušnom maštom i osećajem za specifičan stil, a nastupao je i kao pijanista uz simfonijske orkestre.[1] Za razliku od drugog velikana džeza, Luisa Armstronga, Elington je posvetio više pažnje komponovanju i traženju specijalnih orkestarskih boja nego improvizaciji.[1] Jedan je od stvaralaca orkestarskog stila u džezu.[2]

Najpoznatije kompozicije Djuka Elingtona su „Solitude” (Samoća), „Sophisticated Lady” (Prefinjena dama) i „Mood Indigo”. Komponovao je i koncertna dela, muziku za balet, mjuzikle i filmskulsku i scensku muziku. U svojim aranžmanima i kompoziciji razvio je svoj specifični „Elington Zvuk” (Ellington sound), koji je po boji zvuka pod uticajem muzičkog impresionizma.[2] U svom radu inspirisao se životom svoga naroda, kome je i posvetio najviše kompozicija. Najpoznatija među njima „Crno, mrko i bež”, govori o tome kako se vremenom menjala boja crnaca dovedenih iz Afrike u Ameriku. U kompoziciji „Nju Orleans džez sviti” u pet stavova, opevao je najpoznatije stvaraoce džeza.[1]

Počasti uredi

U Vašingtonu postoji Park Djuka Elingtona,[4] a jedan most u ovom gradu nosi njegovo ime.[5] U njujorškom Central parku izgrađen Skver Djuk Elingtona, sa grandioznim spomenikom ovom velikom muzičaru.[6] Zgrada na Menhetnu, u kojoj je živeo, takođe nosi njegovo ime - Kuća Djuka Elingtona i zaštićena je kao istorijsko mesto.[7]

Galerija slika uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d „Vremeplov (24. maj 2017): 1974. - Umro Djuk Elington...”. RTS. 24. maj 2017. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  2. ^ a b v g d đ e „Duke Ellington Biography”. The Biography.com website. A&E Television Networks. 14. 1. 2020. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  3. ^ a b Milanović, Biljana (15. april 2016). „DŽEZOLOGIJA ZA POČETNIKE: DUKE ELLINGTON – INDIGOS (1958)10 ESENCIJALNIH ALBUMA (2. DIO):”. KulturKokoška. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  4. ^ „Transforming an underutilized park to a sustainable gathering place”. Golden Triangle. The Golden Triangle Business Improvement District. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  5. ^ „DUKE ELLINGTON (CALVERT STREET) BRIDGE – WASHINGTON DC”. The Living New Deal. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  6. ^ „Duke Ellington Circle”. Foursquare City Guide. Pristupljeno 1. 9. 2020. 
  7. ^ „Ellington (Edward Kennedy "Duke") Residence”. National Historic Landmarks. Arhivirano iz originala 5. 6. 2011. g. Pristupljeno 1. 9. 2020. 

Spoljašnje veze uredi