Egipatski kedivat
Egipatski kedivat (arap. خديوية مصر; osmanski turski: خدیویت مصر) je bila vazalna država Osmanskog carstva koja je od 1867. do 1914. godine postojala na teritoriji današnjeg Egipta.
الخديوية المصرية Egipatski kedivat | |||
---|---|---|---|
Teritorija kedivata | |||
Geografija | |||
Kontinent | Afrika | ||
Glavni grad | Kairo | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Arapski, osmanski turski | ||
Religija | Sunizam, Kopti | ||
Istorija | |||
Postojanje | |||
— Osnivanje | 1867 | ||
— Ukidanje | 1914 | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 34,184 km² (1882) km² | ||
Stanovništvo | 6.805.000 (1882) | ||
Valuta | Egipatska funta | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Egipatskog kedivata | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Formiranje uredi
Egiptom od 1805. godine vlada dinastija Muhamed Ali. Njen osnivač, Muhamed Ali, sa turskim sultanom je vodio dva rata u kojima se izborio za nasledno pravo namesništva nad Egiptom. Godine 1863. na egipatski presto došao je Ismail, Muhamedov unuk. Bio je veliki obožavalac Zapada. Žudeo je da Egipat učini evropskom, a ne afričkom zemljom. To je dovelo do više nepromišljenih i neodmerenih troškova koji su, istina, podigli nivo života i modernizacije Egipta, ali su istovremeno doveli do njegove propasti. Ismail je 1867. godine od turskog sultana po visokoj ceni kupio titulu kediva (gospodara).
Britanska okupacija Egipta uredi
U vreme Ismailove vladavine, evropski činovnici, vaspitači, savetnici i vojnici masovno su pristizali u Egipat. Stranci su imali povlašćeni položaj; bili su oslobođeni od visokih poreza, za njih su formirani posebni sudovi i sl. To je dovelo do guranja Egipćana u stranu, a istovremeno i do pojave egipatskog nacionalizma. Rezultat je nacionalistički ustanak Urabi-paše 1881. godine. Francuska se povlači, a Britanija je odlučila da vojno interveniše. Dana 11. jula 1882. bombardovana je Aleksandrija, a nakon četiri dana grad je osvojen. Nakon pobeda u bici kod Tel el Kabira (Garnet Vulzli i Urabi-paša) Britanija je zagospodarila Egiptom. Strateška važnost Sueckog kanala bila je prevelika da bi Britanci mogli tolerisati nezavisnost Egipta. Vlada u Londonu je, nakon izvesnih nedoumica, odlučila da u Kairu postavi generalnog konzula. On bi trebalo da vlada Egiptom u ime Britanaca. Egipat se sada nalazio u paradoksalnoj situaciji. Zvanično je i dalje bio deo Osmanskog carstva, ali je njime upravljao vicekralj (kediv) nezavisan od Istanbula koji je, zapravo, bio pod političkom i vojnom kontrolom Velike Britanije.
Ukidanje kedivata uredi
Egipatski kedivat postojao je do izbijanja Prvog svetskog rata. Već 5. avgusta, egipatska vlada je objavila dokument koji je u suštini značio objavu rata Centralnim silama. Kako je Osmansko carstvo stalo na stranu Nemačke i Austrougarske, Britanci su i formalno proglasili kraj turskom suverenitetu i uveli svoj protektorat u Egipat koji je proglašen sultanatom.
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Vojna enciklopedija, tom 2, Beograd 1971. godina, 2. izdanje
- Istorija srednjeg istoka, Masimo Kampanini, Klio, 2001. godina