Ekoturizam
Ekoturizam je turizam u prirodnom okruženju bez oštećenja ili narušavanja staništa. To je oblik turizma koji uključuje posetu krhkim, netaknutim i relativno neometanim prirodnim područjima, zamišljen kao alternativa standardnom komercijalnom masovnom turizmu sa malim uticajem i često u malim razmerama. To znači odgovorno putovanje u prirodna područja, očuvanje životne sredine i poboljšanje blagostanja lokalnog stanovništva.[1]Njegova svrha može biti obrazovanje putnika, obezbeđivanje sredstava za ekološko očuvanje, direktna korist ekonomskom razvoju i političkom osnaživanju lokalnih zajednica ili negovanje poštovanja različitih kultura i ljudskih prava. Od 1980-ih ekolozi ekološki turizam smatraju kritičnim poduhvatom, tako da buduće generacije mogu doživeti destinacije relativno netaknute ljudskom intervencijom.[2] Nekoliko univerzitetskih programa koristi ovaj opis kao radnu definiciju ekoturizma.[3]
Generalno, ekoturizam se bavi interakcijom sa biotičkim komponentama prirodnog okruženja.[4] Ekoturizam se fokusira na društveno odgovorna putovanja, lični rast i ekološku održivost. Ekoturizam obično uključuje putovanja na destinacije gde su flora, fauna i kulturno nasleđe primarna atrakcija. Ekoturizam ima za cilj da turistima pruži uvid u uticaj ljudi na životnu sredinu i da podstakne veću uvažavanje naših prirodnih staništa.
Pored procene ekoloških i kulturnih faktora, sastavni deo ekoturizma su promocija reciklaže, energetske efikasnosti, očuvanja vode i stvaranje ekonomskih prilika za lokalne zajednice. Iz ovih razloga ekoturizam često apeluje na zagovornike ekološke i društvene odgovornosti.[5]
Benefiti ekoturizma
urediEkoturizam je turizam koji se vodi odgovorno radi očuvanja životne sredine i održavanja dobrobiti lokalnog stanovništva.[6]Njegove prednosti uključuju:
- Izgradnja ekološke svesti.
- Pružanje direktnih finansijskih koristi za zaštitu.
- Pružanje finansijskih koristi i osnaživanje lokalnog stanovništva.
- Poštovanje lokalne kulture.
- očuvanje biološke i kulturne raznolikosti kroz zaštitu ekosistema.
- promocija održivog korišćenja biodiverziteta, obezbeđivanjem poslova lokalnom stanovništvu.
- podele svih socijalno-ekonomskih koristi sa lokalnim zajednicama i autohtonim narodima uz njihov informisani pristanak i učešće u upravljanju ekoturističkim preduzećima.
- turizam do netaknutih prirodnih resursa, s minimalnom uticajem na životnu sredinu koja je primarna briga.
- minimiziranje uticaja turizma na životnu sredinu.
- pristupačnost i nedostatak otpada u obliku luksuza.
- lokalna kultura, flora i fauna su glavne atrakcije.
Reference
uredi- ^ "What is (not) Ecotourism? | Global Ecotourism Network (GEN)". www.globalecotourismnetwork.org. Retrieved 2020-08-17.
- ^ Honey, Martha (2008). Ecotourism and Sustainable Development: Who Owns Paradise? (Second ed.). Washington, DC: Island Press. ISBN 978-1-59726-125-8.
- ^ Untamed Path Defining Ecotourism Archived 2009-03-07 at the Wayback Machine. Retrieved on 2009-03-24.
- ^ Sadry, B. N. (2009) Fundamentals of Geotourism: with a special emphasis on Iran, Samt Organization publishers, Tehran. 220p. (English Summary available Online at http://physio-geo.revues.org/3159?file=1
- ^ Stabler, M. J. (eds.) (1997, page 45) Tourism and Sustainability: Principles to Practice. CAB International: Wallingford.
- ^ Hunt, Carter A.; Durham, William H.; Driscoll, Laura; Honey, Martha (2015). „Can ecotourism deliver real economic, social, and environmental benefits? A study of the Osa Peninsula, Costa Rica”. Journal of Sustainable Tourism. 23 (3): 339—357. ISSN 0966-9582. S2CID 55684006. doi:10.1080/09669582.2014.965176..
Литература
uredi- Burger, Joanna (2000). „Landscapes, tourism, and conservation”. Science of the Total Environment. 249 (1–3): 39—49. Bibcode:2000ScTEn.249...39B. PMID 10813445. doi:10.1016/s0048-9697(99)00509-4.
- Ceballos-Lascurain, H. 1996. Tourism, Ecotourism, and Protected Areas.
- larkin, T. and K. N. Kähler. 2011. "Ecotourism." Encyclopedia of Environmental Issues. Rev. ed. Pasadena: Salem Press. Vol. 2. ISBN 978-1-58765-737-5. str. 421–424.
- IUCN. The International Union for the Conservation of Nature. 301 pp.
- Ceballos-Lascurain, H. 1998. Ecoturismo. Naturaleza y Desarrollo Sostenible.
- Duffy, Rosaleen (2000). „Shadow players: Ecotourism development, corruption and state politics in Belize”. Third World Quarterly. 21 (3): 549—565. S2CID 153634543. doi:10.1080/713701038.
- Gutzwiller, Kevin J.; Anderson, Stanley H. (1999). „Spatial Extent of Human-Intrusion Effects on Subalpine Bird Distributions”. The Condor. 101 (2): 378—389. JSTOR 1370001. doi:10.2307/1370001.
- Nowaczek, Agnes M.K. (2010). „Ecotourism: Principles and Practices”. Annals of Tourism Research. 37: 270—271. doi:10.1016/j.annals.2009.10.007.
- Orams, Mark B. (2000). „Tourists getting close to whales, is it what whale-watching is all about?”. Tourism Management. 21 (6): 561—569. doi:10.1016/s0261-5177(00)00006-6.
- Reguero Oxide, M. del. 1995. Ecoturismo. Nuevas Formas de Turismo en el Espacio rural. Ed. Bosch Turismo
- Scheyvens, Regina (1999). „Ecotourism and the empowerment of local communities”. Tourism Management. 20 (2): 245—249. doi:10.1016/s0261-5177(98)00069-7.
- Buckley, Ralf (2011). „Tourism and Environment”. Annual Review of Environment and Resources. 36 (1): 397—416. doi:10.1146/annurev-environ-041210-132637.
Spoljašnje veze
uredi- Ecotourism na sajtu Curlie (jezik: engleski)