Emocionalna sigurnost

Emocionalna sigurnost je mera stabilnosti emocionalnog stanja pojedinca, u kome kada se emocionalno osećamo sigurno, osoba se oseća opušteno iznutra, i njen štit je spušten. Takva osoba je slobodna i autentični pred drugima, što uključuje izražavanje njene boli, nezadovoljstva i čežnje, ne plašeći se da će biti kritikovani ili osramoćena.[1]

Za razliku od emocionalne sigurnosti emocionalna nesigurnost ili jednostavno nesigurnost je osećaj opšte nelagode ili nervoze koji može biti izazvan opažanjem neke osobe da je ona na neki način ranjivi ili inferiornai, ili osećajem ranjivosti ili nestabilnosti koji mu ugrožavaju sliku o sebi ili sopstveni ego.[2]

Koncept je povezan sa pojmom psihološke otpornosti u meri u kojoj nastaje efekat nazadovanje ili teške situacije koji ima jak uticaj na pojedinca. Međutim, otpornost se odnosi i na sveukupno suočavanje, u odnosu na socioekonomsku situaciju pojedinca, dok emocionalna sigurnost posebno karakteriše emocionalni uticaj. U tom smislu, emocionalna sigurnost se može shvatiti kao deo otpornosti.

Pojam emocionalne sigurnosti pojedinca treba razlikovati od pojma emocionalne nesigurnosti ili nesigurnosti koju pruža okruženje koje ne preti. Za osobu koja je podložna napadima depresije izazvanim manjim zastojima kaže se da je manje „emocionalno sigurna“. Za osobu čiju opštu sreću ne potresaju čak ni veliki poremećaji za njihov života moglo bi se reći da je izuzetno emocionalno siguran.[3]

Značaj uredi

Emocionalna sigurnost je stabilnost na individualnom emocionalnom nivou, i važna je za održavanje emocionalnog zdravlja pojedinca. Stepeni ove emocionalne sigurnosti odgovara ličnoj percepciji sebe na emocionalnom nivou.[1]

Jedna od prednosti izgradnje sigurnosti u odnosima je ta što takva osoba ima slobodu da bude ono što jeste.

Emocionalna nesigurnost uredi

Abraham Maslov opisao je nesigurnu osobu kao osobu koja „doživljava svet kao džunglu koja prete i većinu ljudskih bića kao opasnu i sebičnu; oseća se kao odbačena i izolovana osoba, uznemirena i neprijateljska; generalno je pesimistična i nesrećna; pokazuje znake napetosti i sukob, ima tendenciju da se okrene prema unutra; uznemiren je osećanjem krivice, ima jedan ili drugi poremećaj samopoštovanja; ima tendenciju da bude neurotičan; i generalno je sebičan i egocentričan. On je u svakoj nesigurnoj osobi posmatrao neprekidnu, nikad umiruću, čežnju za sigurnošću.[4]

Osoba koja je nesigurna nema poverenja u sopstvenu vrednost i jednu ili više svojih sposobnosti, nema poverenja u sebe ili druge ili se plaši da je trenutno pozitivno stanje privremeno, pa će je izneveriti i doneti gubitak ili tugu zbog „grešaka“ u budućnosti. Ovo je zajednička osobina, koja se razlikuje samo u stepenovanju među ljudima.

Ovo ne treba mešati sa poniznošću, koja uključuje prepoznavanje nečijih nedostataka, ali i dalje održavanje zdrave doze samopouzdanja. Nesigurnost nije objektivna procena nečijih sposobnosti, već emocionalno tumačenje. Dvoje ljudi sa istim sposobnostima mogu imati potpuno različite nivoe nesigurnosti.

Nesigurnost može doprineti razvoju stidljivosti, paranoje i društvenog povlačenja, ili, u nekim slučajevima, može podstaći kompenzaciono ponašanje poput arogancije, agresije ili maltretiranja.

Činjenica da je većina ljudskih bića emocionalno ranjiva i da ima sposobnost da bude povređena, implicira da bi emocionalna nesigurnost mogla biti samo razlika na nivou svesti.

Nesigurnost ima mnogo efekata u životu neke osobe, i karakteriše se time što:[5]

  • Skoro uvek izaziva određeni stepen izolacije jer se tipično nesigurna osoba u određenoj meri povlači od ljudi. Što je veća nesigurnost, to je veći stepen izolacije.
  • Nesigurnost je često ukorenjena u detinjstvu neke osobe.
  • Poput uvrede i gorčine, ona raste slojevito, često postaje imobilizujuća sila koja postavlja ograničavajući faktor u životu neke osobe.
  • Nesigurnost se graduira po stepenu; stepen u kome je ukorenjen jednak je stepenu moći koju ima u životu osobe. Kako nesigurnost može biti uznemirujuća i izaziva osećaj pretnje po psihu, često je može biti praćena kontrolisanjem tipa ličnosti ili izbegavanjem, kao psihološkim odbrambenim mehanizmima.

Hemija mozga uredi

U određenoj meri, emocionalna sigurnost je izazvana funkcijama hemije mozga: neki ljudi su prirodno predisponirani da se osećaju manje srećno i da na njih negativnije utiču prirodni događaji, na primer u slučaju hipotireoze.[6] Određeni lekovi, poput SSRI ili čak stimulansa, često se propisuju za rešavanje takvih prirodnih nedostataka. Neželjeni efekti ovih lekova, međutim, u mnogim slučajevima mogu negirati njihove pozitivne efekte, na primer kada određeni antidepresivi otežavaju ili onemogućavaju doživljaj orgazma čineći mozak nesposobnim da prekine protok određenih hormona koji su obično povezani sa pozitivnim emocijama, i potrebno i je iznenada blokirati na kraće vremenske periode da bi došlo do orgazma. Takođe se kaže da takvi lekovi otupljuju i „uspone i padove“, koji kod nekih ljudi iscrpljuju, vrednu, inspirativnu energija iz života. Međutim, odmeravanje prednosti u odnosu na nedostatke takvih situacija nešto je različito za svakog pojedinca, a u mnogim slučajevima opasnosti od prirodno niske emocionalne sigurnosti mogu biti gore od nuspojava odgovarajućih lekova, posebno u stanjima kad je osoba sa samoubilačkim tendencijama.[7]

Filozofija uredi

Postoje mnoge filozofije koje shvataju da je emocionalna sigurnost proizvod pogleda na okruženje. Takve ideologije zagovaraju postojanje sigurnijih koraka od medicine u okviru koje se mogu preduzeti koraci kako bi se povećala emocionalna sigurnost. Ove opcije mogu da se kreću od programa samopomoći, programa lečenja od zloupotrebe supstanci i psihoterapije do fizičkih vežbi i duhovne ili verske predanosti.

Dok se emocionalno nesigurni ljudi mogu osećati letargično, ponekad je njihova najbolja opcija povećati svoje endorfine vežbanjem; iako se možda plaše odbijanja, to može dovesti do nezdrave usamljenosti, što je jedini način da se prevaziđe odbijanje i pokuša se upoznavanjima svog okruženja. Prakse poput joge i budizma zagovaraju apstinenciju od supstanci koje menjaju um; joga je fizička, mentalna i duhovna praksa ili disciplina za postizanje bistrine uma i sigurnosti stava kroz obuku i disciplinovanje tela, dok je budizam u suštini praksa osmišljena za rešavanje konkretnih patnje.

Filozofi egzistencijalizma prilično se često bave pitanjima koja se odnose na emocionalnu nesigurnost, fokusirajući se na duhovno stanje pojedinca u svetu, pri čemu je egzistencijalizam emocionalno i psihološki orijentisanija filozofija od drugih racionalističkih škola. Søren Kierkegaard se bavio emocijama poput anksioznosti, straha i očaja, ukazujući na ulogu činilaca koju mogu odigrati u donošenju transformacije koja menja život.

Izvori uredi

  1. ^ a b „Emotional Security - an overview | ScienceDirect Topics”. www.sciencedirect.com. Pristupljeno 2021-10-16. 
  2. ^ BURO (2023-03-05). „Što je emotivna sigurnost u vezi i kako ćemo je stvoriti | BURO.” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-09-30. 
  3. ^ „What does emotional security mean?”. www.definitions.net. Pristupljeno 2021-10-16. 
  4. ^ „How to Create Emotional Safety in a Relationship: 7 Tips”. Psych Central (na jeziku: engleski). 2021-07-26. Pristupljeno 2021-10-16. 
  5. ^ Davies, Patrick T.; Martin, Meredith J. (2013). „The Reformulation of Emotional Security Theory: The Role of Children’s Social Defense in Developmental Psychopathology”. Development and psychopathology. 25 (4 0 2): 1435—1454. ISSN 0954-5794. PMC 3918896 . PMID 24342849. doi:10.1017/S0954579413000709. 
  6. ^ Bernet, Michael (1996). Emotional Intelligence: Components and Correlates (Izveštaj) (na jeziku: engleski). 
  7. ^ Barrett, K., & Campos, J. (1987). Perspectives on emotional development: II. A functionalist approach to emotions. In J. Osofsky (Ed.), Handbook of infant development (2nd ed., pp. 555-578). New York: Wiley.

Literatura uredi

  • Alegre, A. (2008). "Emotional security and its relationship with emotional intelligence" (PDF). Virginia Polytechnic Institute and State University. Archived from the original (PDF) on 16 January 2014. Retrieved 21 November 2012.
  • Jones, Del (January 31, 2007). "Could insecurity be the secret to CEOs' success?". USA Today.
  • Maslow, A. H. (1942). „THE DYNAMICS OF PSYCHOLOGICAL SECURITY-INSECURITY”. Journal of Personality (na jeziku: engleski). 10 (4): 331—344. ISSN 0022-3506. doi:10.1111/j.1467-6494.1942.tb01911.x. 

Spoljašnje veze uredi