Emfizem skrotuma (ES) ili pneumoskrotum jedna je od retkih sekundarnih promena, koje sa karakterišu prodorom vazduha u potkožno tkivo skrotuma (mošnica).[1][2][3][4] Iako je sam po sebi pneumoskrotum benigna bolest, proces koji je doveo do nakupljanja vazduha u skrotum mora u potpunosti biti razjašnjen, jer je terapija uvek usmerene ka otklanjanju primarnog uzroka.[5]

Emfizem skrotuma
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostUrologija
MedlinePlus003160

Prisustvo pneumoskrotuma je često benigno; međutim, u pravom kliničkom okruženju, može biti izuzetno važno i korisno kliničko sredstvo za ranu identifikaciju i blagovremeno lečenje po život opasnih dijagnoza, kao što je npr. tenzioni pneumotoraks.

Epidemiologija

uredi

Prva incidenca pneumoskrotuma prijavljena je 1912. godine nakon nefrostomije, a u 21. veku, prijavljeno je nekoliko slučajeva. U literaturi se navodi samo 59 slučajeva koji su dokumentovani između 1972. i 2013. godine, sa različitim etiologijama uključujući uvođenje vazduha u pleuralnu šupljinu. ili trbušnu duplju i lokalne infekcije kao što je Furnijeova gangrena.[6][7]

Etiopatogeneza

uredi

Nastaje kao retka komplikacija koja može biti posledica različitih etiologija i može biti od suštinskog značaja u dijagnozi tih uzročnih faktora, posebno onih opasnih po život, kao što su infekcija ili otvorene povreda u regionu skrotuma, ili u udaljenim regionima (što je dosta retko, npr posle povrede grudnog koša[5]).

Pneumoskrotum je stanje koje je definisano vazduhom unutar skrotalne vrećice. Sastoji se od dve prezentacije: emfizema skrotuma i pneumatokele. Stanje nije primarni entitet, već sekundarno u odnosu na druge uzroke.

U nekim etiologijama kao što je infekcija skrotuma kod Furnijeove gangrene, vazduh potiče direktno iz skrotalne kese.[8] Međutim, u retkim slučajevima, poreklo vazduha može biti ekstraskrotalno i može se ppticati iz grudnog koša ili abdomena. Predloženi mehanizam ekstraskrotalnog širenja je preko otvorenog procesa vaginalisa koji može biti prisutan u 15% do 30% odraslih ili kroz disekciju kroz pneumomedijastinum, Skarpinu fasciju u trbušnom zidu ili retroperitonealno tkivo do skrotalne vreće.[8][6][7][9][10][11] Ovaj ekstraskrotalni vazduh je jatrogen u 50% slučajeva zbog invazivnih procedura kao što su kolonoskopije ili sekundarno tupe ili prodorne torakoabdominalne traume.[9][10][11]

Od ovih etiologija, prava incidenca pneumoskrotuma sekundarnog tupe torakalne traume i tenzionog pneumotoraksa je nepoznata zbog oskudice literature o određenoj temi,. Za sada postoji samo nekoliko prijavljenih slučajeva pneumoskrotuma u engleskoj literaturi.[8][6][7][9][10][11]

Jatrogeni pneumoskrotum je veoma neobična komplikacija kolonoskopije i, po opštem pravilu, ima benigni ishod.[12]

Klinička slika

uredi

Klinički ES je generalno bezbolno stanje i manifestuje se kao oticanje skrotuma i pojava krepitacija (pucketanja) pri palpaciji skrotuma.

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza je relativno jednostavna jer se osim tumefakcije, napetosti i bola, pri palpaciji skrotuma konstatuju krepitacije (pucketanje).

S obzirom na prednost ove patofiziologije i pneumatike opasne po život, kao što je perineum, kao što je etineum . ili pneumotoraks, ne treba zanemariti važnost pronalaženja uzroka pneumoskrotuma u ​​okruženju traume. Ovaj nalaz može dovesti do ranije dijagnoze, ali što je još važnije, pravovremene intervencije koja spašava život.

Diferencijalna dijagnoza

uredi

Razmatranje različite dijagnoza je važno jer pneumoskrotum može nastati iz ekstragenitalnih anatomskih lokacija i pogrešna dijagnoza ovih stanja može biti potencijalno fatalna.

Terapija

uredi

Promena najčešće prolazi bez hirurške terapije. U određenim situacima može se eventualno napravi drenaža iglom za davanje injekcije.

U odsustvu bilo kakvih znakova koji bi ukazivali na intraperitonealnu inflamaciju, izbor lečenja treba da bude pažljivo kliničko posmatranje, uz razumnu upotrebu antibiotika i serijski nadzor pacijenta.[12]

Izvori

uredi
  1. ^ Firman, R; Heiselman, D; Lloyd, T; Mardesich, P (1993). „Pneumoscrotum”. Annals of Emergency Medicine. 22 (8): 1353—6. PMID 8333643. doi:10.1016/s0196-0644(05)80122-2. 
  2. ^ Watson, H. S.; Klugo, R. C.; Coffield, K. S. (1992). „Pneumoscrotum: Report of two cases and review of mechanisms of its development”. Urology. 40 (6): 517—21. PMID 1466104. doi:10.1016/0090-4295(92)90406-m. 
  3. ^ Yang, B; Jiang, S. X.; Fan, Z. L. (2007). „Pneumoscrotum induced by spontaneous colon perforation: A case report and review of the literature”. Zhonghua nan ke xue = National journal of andrology. 13 (8): 744—5. PMID 17918718. 
  4. ^ Lostoridis, E; Gkagkalidis, K; Varsamis, N; Salveridis, N; Karageorgiou, G; Kampantais, S; Tourountzi, P; Pouggouras, K (2013). „Pneumoscrotum as complication of blunt thoracic trauma: A case report”. Case Reports in Surgery. 2013: 392869. PMC 3557629 . PMID 23401836. doi:10.1155/2013/392869. 
  5. ^ a b Konstantinos G, Nikolaos V, Nikolaos S, Georgios K, Spyridon K, Paraskevi T, Konstantinos P., Eftychios L. Pneumoscrotum as Complication of Blunt Thoracic Trauma: A Case Report. Case Reports in Surgery Volume 2013 (2013), Article ID 392869, 4 pages. Pristupljeno 26. 3. 2016. 
  6. ^ a b v Cochetti G, Barillaro F, Cottini E, D'Amico F, Pansadoro A, Pohja S. „Pneumoscrotum: Report of two different cases and review of the literature”. Ther Clin Risk Manag. 11: 581—7. 2015. 
  7. ^ a b v Ono Y, Okubo Y, Hashimoto K, Inokuchi R, Odajima H, Tase C,; et al. (2015). „Massive subcutaneous emphysema, bilateral pneumothorax, pneumomediastinum, pneumoperitoneum, pneumoretroperitoneum, and pneumoscrotum after multiple direct laryngoscopies: An autopsy case report”. J Anesth. 29: 622—6. 
  8. ^ a b v Rowe MI, Copelson LW, Clatworthy HW (1969). „The patent processus vaginalis and the inguinal hernia”. J Pediatr Surg. 4: 102—7. 
  9. ^ a b v Netsch C, Bach T, Gross AJ (2012). „Pneumoscrotum as a consequence of long-term ventilation”. Urologe A. 51: 242—4. 
  10. ^ a b v Humphreys F, Hewetson KA, Dellipiani AW (1984). „Massive subcutaneous emphysema following colonoscopy”. Endoscopy. 16: 160—1. 
  11. ^ a b v Raffin E, Tundo G, Schroeck F (2017). „Pneumoscrotum with extensive penile and abdominal subcutaneous emphysema: A case report of uncertain etiology”. Urol Case Rep. 11: 50—2. 
  12. ^ a b Singh, Sandeep; Thakur, Manika (2008). „Pneumoscrotum after colonoscopy”. Canadian Journal of Gastroenterology (na jeziku: engleski). 22 (4): 411. PMID 18414718. doi:10.1155/2008/510427. 

Literatura

uredi
  • R. Firman, D. Heiselman, T. Lloyd, and P. Mardesich. „Pneumoscrotum,”. Annals of Emergency Medicine. 22 (8): 1353. –1356, 1993.
  • H. S. Watson, R. C. Klugo, and K. S. Coffield,. „“Pneumoscrotum: report of two cases and review of mechanisms of its development,”. Urology. 40 (6): 517. –521, 1992.
  • Y.Wakabayashi andW. H. Bush Jr.,. „“Pneumoscrotum ather blunt chest trauma,”. The Journal of Emergency Medicine. 12 (5): 603. –605, 1994.
  • E. L. Keyes, (1912). „“Two cases of pneumo-scrotum following nephrotomy,”. The American Journal of Urology and Sexology. 8: 68—71. , .
  • R. Hasel, S. K. Arora, and D. R. Hickey, “Intraoperative complications of laparoscopic cholecystectomy,” Canadian Journal of Anaesthesia, vol. 40, no. 5 I, pp. 459–464, 1993.
  • N. Katkhouda, G. M. R. Campos, E. Mavor, A. Trussler, M. Khalil, and R. Stoppa,. „“Laparoscopic extraperitoneal inguinal hernia repair: a safe approach based on the understanding of rectus sheath anatomy,”. Surgical Endoscopy. 13 (12): 1243. –1246, 1999.
  • W. Mazraany, H. Kohli, A. Gabriel, G. R. Machado, M. O.Bojalian, and M. E. Reeves, (2004). „“Massive pneumoscrotum following open gastrostomy,”. Contemporary Surgery. 60: 219—221. , .
  • T. W. Hill, L. D. Mills, and C. J. Butts,. „“Pneumoscrotum aer jejunal perforation: a case report,”. Journal of Emergency Medicine. 42 (3): 279. –282, 2009.
  • M. I. Rowe, L. W. Copelson, and H. W. Clatworthy,. „“The patent processus vaginalis and the inguinal hernia,”. Journal of Pediatric Surgery. 4 (1): 102. –107, 1969.
  • R. S. Snell, “The abdomen: part I—the abdominal wall,” in Clinical Anatomy by Regions, pp. 147–150, Lippincott Williams & Wilkins, Baltimore, Pa, USA, 2007.
  • C. M. Zylak, J. R. Standen, G. R. Barnes, and C. J. Zylak,. „“Pneumomediastinum revisited,”. Radiographics. 20 (4): 1043. –1057, 2000.
  • M. T. Macklin and C. Macklin, (1944). „“Malignant interstitial emphysema of the lungs and mediastinum as an important occult complication in many respiratory diseases and other conditions: an interpretation of the clinical literature in the light of laboratory experiment,”. Medicine. 23: 281—358. , .

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).