Жабњак љутић
Žabnjak ljutić (lat. Ranunculus acris) je zeljasta biljka iz porodice ljutića (lat. Ranunculaceae), klase dikotila.[1]
| Žabnjak ljutić | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Red: | Ranunculales |
| Porodica: | Ranunculaceae |
| Rod: | Ranunculus |
| Vrsta: | R. acris
|
| Binomno ime | |
| Ranunculus acris | |
| Sinonimi | |
| |
Karakteristike uredi
Stabljika je uspravna, vrlo razgranata, u donjem delu gola, u gornjem delu prekriveno sitnim dlačicama, naraste do 100cm visine. Izdanak je kratak, zadebljan i snažan u vidu rizoma sa razvijenim bočnim korenjem. Listovi su u početku svilenasto, kasnije čekinjasto dlakavi, prizemni listovi su smešteni na dugim peteljkama i dlanasto su razdeljeni na 5-7 nepravilno, krupno, testerasto nazubljenih režnjeva klinaste osnove, s krajevima koji su usko lancetasti. Gornji listovi su naizmenični i sedeći, urezani do osnove. Najgornje lišće sedeče, usečeno do osnove u linearne režnjiće. Cvetne drške nisu izbrazdane, ovalnog su oblika, sa prileglim dlakama. Cvetovi su dvopolni, pojedinačni, promera 1-2cm, stvaraju se na vrhovima dugačkih grančica. Sastavljeni su od pet zlatnožutih, jajastih listića krunice dužine 5-10mm, čašica je građena od pet prileglih dlakavih listića, i mnogo prašnika. Cvetaju od maja do septembra. Plod je spljošten, jednosemeni oraščić dužine oko 3mm, ima pravi ili malo savijen kljun. Jedna biljka u sezoni proizvede oko 500 semena.[2]
Stanište uredi
Prirodno je biljka rasprostranjena na području Evrope, Azije, Severne Afrike, a u Severnoj Americi i Novom Zelandu je odomaćena. Pripada evroazijskom flornom elementu. U Srbiji je rasprostranjena. Staništa su joj vlažne livade i pašnjaci, raste uz potoke i kanale, često u velikim grupama. Nalazimo je od ravnica do planinskih područja, npr. u asocijaciji Poa trivialis - Cynosurus cristatus.[2]
Medenje uredi
Dobra je medonosna biljka, pčele posećuju cvetove sa kojih sakupljaju dosta polena i malo nektara. Polen je otrovan.
Etimologija uredi
Latinski naziv roda Ranunculus potiče od reči rana (žaba), jer su se ove biljke povezale sa staništima žaba – močvara i bara.[3] Ime vrste acris istog je porekla kao i za javor (acer - što je vidljivo i u sinonimu latinskog imena Ranunculus acer ) stoga znači oštar. Na stranim jezicima nazivi su meadow buttercup, tall buttercup, common buttercup, giant buttercup (eng.), Scharfer Hahnenfuß (nem.), renoncule âcre, bouton d’or (fr.), ranuncolo comune (ita.), botón de oro, hierba belida (špa.), ripeča zlatica (slo.).
Upotreba uredi
Žabnjak ljutić je otrovna biljka zbog sadržaja alkaloida i kardiotoničnih glikozida. Smatra se da uzrokuje polensku i kontaktnu alergijsku reakciju. U ishrani životinja na paši otrovna je biljka. Izbegavaju je kad imaju hrane, ali na oskudnim pašnjacima i u slučajevima kada je zastupljena u velikom broju, ipak se otruju. Sušenjem se otrovi razgrađuju, pa je u obliku sena životinjama biljka jestiva, iako slabog kvaliteta.
Reference uredi
Literatura uredi
- Mira Knežević, (2006), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet, ISBN: 953-6331-49-7
- Matija Bučar, (2008), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vreme cvetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica Hrvatska, ISBN: 978-9536668-33-5
- Filip Šimić, (1980), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
