Živa vakcina ili atenuisana vakcina (engl. live vaccines ili attenuated vaccine) je oblik vakcine pripremljen od vijabilnih sojeva mikroorganizama sa ograničenim kapacitetom da izazovu infekciju i bolest kod ljudi.[1] Takvi sojevi ili normalno inficiraju druge životinjske vrste (npr krave kod vakcine protiv velikih boginja) ili se dobijaju procesom smanjenja njihove virulencije - atenuacijom (poznatim i kao atenuisani sojevi) pa se za ove vakcine često koristi naziv atenuisana vakcina.[2]

Jedna od živih vakcina - BCG vakcina protiv tuberkuloze

Proces smanjenja virulencije - atenuacija

uredi

Genetska manipulacija patogena

uredi
 
Razvoj vakcine protiv ptičjeg gripa genetskom rekombinacijom
 
Istraživanje vakcine je dug i mukotrpan proces koji se izvodi laboratorijskim uslovima

Savremen način atenuacije danas se zasniva na genetskoj manipulaciji patogena sa namerom da se kod njih izazovu mutacije gena za bitne faktore virulencije.

Atenuacija se najčešće sprovodi tako što se patogen duže vreme kultiviše in vitro u odsustvu imunih mehanizama domaćina i pod uslovima različitim od onih koji vladaju u ljudskom organizmu (na nižoj temperaturi ili u ćelijama životinjskih vrsta koje patogen normalno ne inficira), i nakon toga: akumulira mutacije i adaptira se na takve uslove, a gubi sposobnost da indukuje bolest kod čoveka kao njegovog prirodnog domaćina.

Atenuisanim vakcinama pripada većina vakcina protiv:

Virusnih oboljenja

U koje npr. spadaju vakcine protiv zauški, malih boginja, rubele, ovčijih boginja ili poliomijelitisa-oralna Sejbinova vakcina.[3]

Bakterijskih infekcija

Među koje prevashosodno spadaju vakcine protiv bolesti izazvanih intracelularnim bakterijama, kao što su npr. Be-Se-Že (Bacillus Calmette–Guérin (BCG) vakcina protiv tuberkuloze i vakcina protiv tifusa.[4]

Genetska rekombinacija

uredi

Poseban tip živih vakcina su vakcine dobijene genetskom rekombinacijom (resortiranjem) homologih segmenata genoma između srodnih virusa. Primer je vakcina za rotavirus dobijena genetskim resortiranjem humanog i bovinog (kravljeg) rotavirusa.

Mehanizmi dejstva i primena

uredi

Žive vakcine indukuju sveobuhvatan imunski odgovor i to su jedine vakcine u upotrebi koje pored antitela mogu da indukuju i ćelijski odgovor koji uključuje i citotoksične T-ćelije. Takođe, imunitet koji ostavlja ova vakcina je dugotrajan.

Vakcine iz ove grupe najčešće se daju u jednoj ili dve doze.

Ograničenja

uredi

Većina živih vakcina (sa izuzetkom BCG vakcine) daju se deci tek u drugoj godini života (sa revakcinacijom, obično u 4-6 godini), s obzirom na imunološku nezrelost odojčeta i prisustvo majčinih antitela koja mogu da smanje imunogenost vakcine i inhibiraju imunski odgovor domaćina.

U ostala ograničenja spadaju:

Relativna nestabilnost

Ovo se odnosi posebno na više temeprature, što čini transport i čuvanje živih vakcina komplikovanim (naročito u tropskim krajevima),

Opasnost od izazivanja bolesti

Živa vakcina kod ljudi sa neadekvatnom funkcijom imunskog sistema, može izazvati bolest, te se stoga generalno ne daju imunokompromitovanim osobama ili trudnicama (kod njih se koriste inaktivisani i subjedinične vakcine, koje su bezbednije, mada i manje efikasne).[5]

Kontraindikacije

uredi

Imunizacija protiv zaraznih bolesti ne može se sprovoditi kod lica kod kojih postoje kontraindikacije, sve dok one postoje. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih lica protiv zaraznih bolesti mogu biti opšte i posebne, a po trajanju – privremene ili trajne.[6]

Opšte kontraindikacije

uredi

Opšte kontraindikacije za aktivnu imunizaciju su:

  • akutne bolesti;
  • febrilna stanja;
  • anafilaksija na komponente vakcine;
  • teže neželjene reakcije na prethodnu dozu vakcine.

Osim navedenih kontraindikacija, opšte kontraindikacije za žive virusne vakcine su i:

  • stanja smanjene otpornosti (imunodeficijentna stanja usled: malignih bolesti, terapije antimetabolicima, većim dozama kortikosteroida, alkilirajućim jedinjenjima ili radijacijom i druga utvrđena stanja imunosupresije);
  • trudnoća.

Posebne kontraindikacije

uredi

Posebne kontraindikacije za aktivnu imunizaciju navedene su uz svaku imunizaciju posebno, i one mogu biti privremene i trajne.[7]

Privremene kontraindikacije

Privremenu kontraindikaciju za imunizaciju protiv određene zarazne bolesti utvrđuje doktor medicine koji sprovodi imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona sprovodi, pregledom lica koja se imunizuju i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju tih lica.

Trajne kontraindikacije

Trajne kontraindikacije za primenu određene vakcine kod pojedinih lica određuje Stručni tim za kontraindikacije na zahtev doktora medicine koji sprovodi imunizaciju.

Izvori

uredi
  1. ^ Badgett MR, Auer A, Carmichael LE, Parrish CR, Bull JJ, Evolutionary dynamics of viral attenuation, J. Virol. vol.76; 20
  2. ^ Epidemiology & Prevention of Vaccine - Preventable Diseases. The Pink Book 7th Edition, 2002.
  3. ^ „Vaccines and vaccination against yellow fever. WHO position paper -- June 2013.” (PDF). Releve epidemiologique hebdomadaire / Section d'hygiene du Secretariat de la Societe des Nations = Weekly epidemiological record / Health Section of the Secretariat of the League of Nations. 88 (27): 269—83. 5. 07. 2013. PMID 23909008. 
  4. ^ Levine, Myron M.; Ferreccio, Catterine; Black, Robert E.; Lagos, Rosanna; Martin, Oriana San; Blackwelder, William C. (15. 07. 2007). „Ty21a Live Oral Typhoid Vaccine and Prevention of Paratyphoid Fever Caused by Salmonella enterica Serovar Paratyphi B”. Clinical Infectious Diseases. 45 (Supplement 1): S24—S28. ISSN 1058-4838. PMID 17582564. doi:10.1086/518141. 
  5. ^ Report of the Committee on Infectious Diseases. The Red Book 26 th Edition, 2003
  6. ^ Pravilnik o imunizaciji i načinu zaštite lekovima (Sl. glasnik RS 11/06)
  7. ^ General Recommendations on Immunization, MMWR, CDC, 2011.

Literatura

uredi
  • Godišnji izveštaji o sprovedenoj imunizaciji na teritoriji Republike Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”
  • Trunz BB, Fine P, Dye C (2006). "Effect of BCG vaccination on childhood tuberculous meningitis and miliary tuberculosis worldwide: a meta-analysis and assessment of cost-effectiveness". Lancet. 367 (9517): 1173–80.
  • Fine PEM (1995). "Variation in protection by BCG: implications of and for heterologous immunity". Lancet. 346 (8986): 1339–45
  • Lamm DL, Blumenstein BA, Crawford ED (1991). "A randomized trial of intravesical doxorubicin and immunotherapy with bacille Calmette-Guerin for transitional-cell carcinoma of the bladder". N Engl J Med. 325 (2): 1205–9.

Spoljašnje veze

uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).