Životni standard u Jugoslaviji
Pri analizi životnog standarda u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata se ima u vidu njegovo uže značenje. Drugim rečima, ovo razmatranje je ograničeno na posmatranje lične i zajedničke potrošnje u Jugoslaviji. Dinamičan porast proizvodnje, koji je ostvaren u SFRJ tokom posleratnog perioda, širio je materijalnu osnovu za podmirivanje raznovrsnih potreba ljudi.[1][2]
Detaljniji uvid u kretanje lične potrošnje pruža tabela
SFRJ Izračunato na osnovu podataka SGJ-1980 i SGJ-1991 | |||
---|---|---|---|
1953-1964 (1952=100) | 1965-1979 (1964=100) | 1980-1989 (1979=100) | 1953-1989 (1952=100) |
6,9 | 5,4 | 0,1 | 4,4 |
Posleratno razdoblje
urediU prvim posleratnim godinama napori društva su bili usmereni na ubrzanje privrednog razvoja. Visoka izdavanja za akumulaciju i investicije[3] nisu ostavljala prostor za povećanje lične potrošnje. Od 1952. godine lična potrošnja počinje da raste, i to najpre umerenim tempom do 1956, a zatim veoma brzo. U celom posmatranom periodu ona se povećala ѕa 5,2 puta, uz prosečnu godišnju stopu rasta od 4,4%. Dugoročno gledano tempo povećanja lične potrošnje slabi. Do drastičnog usporavanja dolaѕi u osamdesetim godinama kada lična potrošnja beleži neznatan rast od 0,1% prosečno godišnje.
Posleratni period[4] je obeležen značajnim promenama u strukturi lične potrošnje. Sve do 1979. godine te promene su sledile uobičajen obrazac smanjivanja relativnog udela izdataka za ishranu, odeću, obuću, piće i duvan. Troškovi ishrane su na početku posleratnog razvoja činili više od polovine svih izdataka ѕa ličnu potrošnju, da bi se krajem sedamdesetih godina sveli na manje od 2/5. Navedenim promenama oslobođen je prostor za potpunije zadovoljavanje drugih potreba, svojstvenih višem nivou privrednog i društvenog razvoja.
1952 | 1964 | 1979 | 1989 | |
---|---|---|---|---|
Ishrana | 53,7 | 44,9 | 37,7 | 38,7 |
Piće i duvan | 13,6 | 9,2 | 10,6 | 9,7 |
Odeća i obuća | 18,8 | 15,9 | 11,3 | 9,5 |
Nameštaj i opr.za domaćinstvo | 4,8 | 8,6 | 9,7 | 8,9 |
Ogrev, osvetljenje i održ.stana | 6,3 | 4,8 | 7,3 | 7,9 |
Higijena | 2,6 | 3,9 | 3,8 | 3,9 |
Obrazovanje i kultura | 0,7 | 3,3 | 4,2 | 4,5 |
Saobraćaj i PTT usluge | 1,7 | 5,9 | 11,8 | 11,6 |
Neraspoređeno | -4,5 | 0,6 | - | - |
Ekonomska kriza
urediSa izbijanjem ekonomske krize 80-tih godina dolaze do izražaja nepovoljna kretanja u strukturi lične potrošnje. Učešće izdataka ѕa ishranu ponovo raste, dok se udeo troškova za zadovoljavanje nekih potreba višeg reda smanjuje, npr. trajnih potrošnih dobara, u koja spadaju nameštaj i oprema ѕa domaćinstvo. SFRJ je postigla značajne rezultate i u oblasti zajedničke potrošnje. Karakter društvenih odnosa (socijalizam) obavezivao je SFRJ na relativno velika izdvajanja za ove svrhe.
1964. | 1979. | 1989. | |
---|---|---|---|
Ukupno | 10,3 | 13,1 | 12,3 |
Obrazovanje | 3,5 | 4,7 | 3,7 |
Naučno-istraživačka delatnost | 0,9 | 1,3 | 1,2 |
Kultura i umetnost | 0,9 | 1,4 | 1,2 |
Zdravstvena zaštita | 4,0 | 4,7 | 5,0 |
Socijalna zaštita | 1,0 | 1,0 | 1,2 |
Izdaci za obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, kako pokazuju navedeni podaci, učestvuju sa najvećim procentom u društvenom proizvodu. O nesumnjivom napretku obrazovanja tokom posleratnog prerioda svedoče mnogi pokazatelji. Pomenimo samo da je znatno povećan broj škola, proširen nastavni kadar i poboljšana njegova kvalifikaciona struktura.Razvoj školstva uticao je na podizanje obrazovanog nivoa stanovništva,o čemu je ranije bilo reči.
Značajni rezultati su postignuti i u zdravstvenoj zaštiti i poboljšanju zdravstvenog stanja stanovništva. Povećani su kapaciteti zdravstvenih organizacija i broj stručnih kadrova. U 1952. godini je bilo 6.364 lekara, a u 1989. godini 7,3 puta više tj. 46.399. Naučno-istraživačka delatnost je takođe napredovala. Postignuti razvoj više potrvđuju podaci o povećanju naučno-istraživačkog kadra i širenju mreže naučnih ustanova nego o stvarnoj zasnovanosti nove proizvodnje i tehnologije na sopstvenim pronalascima. Treba imati u vidu da se nauka pre svega javlja kao važan činilac privrednog razvoja, a tek indirektno kao elemenat životnog standardda.
Osamdesetih godina se kriza javljala kroz inflaciju i nedostatak nekih roba na tržištu. Ovo je rešavano povoljnim kreditima, ograničavanjem potrošnje ili izdavanjem bonova za pojedinu robu.
Ekonomske nedaće kroz koje su Srbije i Crna Gora (SR Jugoslavija) prošle u devedesetim godinama nepovoljno su se odrazile na životne uslove stanovništva. Prosečna zarada u 2000. iznosila je tek 37% zarade ostvarene u 1990, a prosečna penzija 40% njenog nivoa iz pomenute godine. U takvim okolnostima osetno je smanjena lična potrošnja stanovništva.
1992. | 1993. | 1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999, | 1992-1999. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
-21,3 | -32,5 | 11,2 | 12,4 | 14,4 | 4,5 | 4,1 | -18,0 | -4,7 |
Devedesete i ekonomske reforme
urediVeliki pad lične potrošnje početkom devedesetih izazvao je negativne promene u njenoj strukturi, a posebno u nivou i kvalitetu ishrane. Udeo rashoda za ishranu u ukupnoj ličnoj potrošnji povećao se na preko 50% u 1993. da bi se ѕatim postepeno smanjivao, tako da je u 1998. iznosio oko 43%. Poslednjih godina, počevši od ratne 1999, udeo ishrane ponovo raste i u 2001. premašuje 50%. Proces siromašenja velikog dela stanovništva naše zemlje tokom devedesetih godina bio je očigledan. Empirijske analize to sasvim jasno potvrđuju. Teške ekonomske prilike u zemlji, obeležene velikim padom proizvodnje, kao i hiperinflacijom, povećanjem razmera otvorene i prikrivene nezaposlenosti, smanjivanjem realnih prihoda stanovništva,neminovno su dovele do širenja siromaštva.
Prema jednom istraživanju, koje se zasniva na liniji siromaštva od $4 jednake kupovne snage dnevno, u SFRJ je 1994. godini gotovo četvrtina stanovništva (23,5% ili oko 2,3 miliona ljudi) živela u siromaštvu.U odnosu na 1990. godinu, kada je udeo (broj) siromašnih iznosio 7,7% (oko 755 hiljada ljudi) razmere siromaštva su povećane za više od tri puta. Uz tradicionalnu sirotinju, među siromašnim stanovnicima Srbije i Crne Gore (SRJ) u 1994. našao se i ne mali broj novih siromaha iѕ redova srednje klase, koja se brzo topila u uslovima sveopšte krize u privredi i društvu.
Sa poboljšanjem ekonomskih prilika u zemlji mnogi od njih su uspeli da se izvuku ispod linije siromaštva i poprave svoj socioekonomski položaj. Analiza siromaštva u Srbiji i Crnoj Gori (SRJ), koja počiva na liniji siromaštva utvrđenoj na bazi vrednosti minimuma potrošačke korpe proizvoda i usluga neophodnih za zadovoljavanje potreba domaćinstava, pokazuje da je broj siromašnih opao od 2.413 hiljada u 1992. na 2.183 hiljade u 1995, odnosno 1.833 hiljade u 1997. godini. Odgovarajuće stope siromaštva su iznosile redom 23,1%, 20,7%, i 17,3% U 1999. udeo siromašnih u ukupnom stanovništvu SR Jugoslavije (ovog puta bez KiM) dostiže 29,4%. Na povećanje razmera siromaštva prevashodno je uticalo NATO bombardovanje, koje je dovelo do osetnog pada realnog društvenog proizvoda, što se nepovoljno odrazilo na visinu plata, penzija i socijalnih davanja, posmatranih u realnom izrazu.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „The Story of Yugoslavia”. The New York Times (na jeziku: engleski). 23. 01. 1990. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 13. 12. 2018.
- ^ Devetaković, Stevan; Gavrilović, Biljana Jovanović; Rikalović, Gojko. Nacionalna Ekonomija. Ekonomski fakultet u Beogradu.
- ^ „INVESTICIONA POLITIKA I INVESTICIONA ULAGANJA PREDUZEĆA”. Scribd (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 12. 2018.
- ^ „Posledice Drugog svetskog rata, holokaust, genocid, stradanja u ratu Flashcards”. Quizlet (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-18.
Literatura
uredi- Nacionalna Ekonomija,Stevan Devetaković; Biljana Jovanović Gavrilović; Gojko Rikalović,Ekonomski Fakultet u Beogradu