Zaboravljanje je povremeni ili trajan proces gubitka sposobnosti da se izazove ili obnovi nešto što je ranije predstavljalo psihofiziološki sadržaj[1].

Proces zaboravljanja može biti od značaja za efikasno korišćenje memorije. Nekada je od važnosti izgubiti informaciju za neki epizodni događaj iz života (šta smo jeli prošle nedelje) kako bi se dao prioritet važnijim informacijama, ili je potrebno integrisati informaciju iz više epizodnih događaja (šta neka osoba voli da jede). Prilikom prisećanja mora se omogućiti pristup najrelevantnijoj informaciji [2].

Proces zaboravljanja moguć je na sva tri nivoa mehanizma pamćenja i čuvanja informacija[3]:

  1. kodiranje informacije,
  2. skladištenje informacije,
  3. pristup uskladištenoj informaciji.


Reference uredi

  1. ^ Ivan Vidanović. Rečnik socijalnog rada Udruženje stručnih radnika socijalne zaštite Srbije; Društvo socijalnih radnika Srbije; Asocijacija centra za socijalni rad Srbije; Unija Studenata socijalnog rada, 2006. (Beograd : Tiro-erc) - 438 str. ; 24 cm Tiraž 1.000 - Bibliografija: . ISBN 978-86-904183-4-3. str. 437-438.
  2. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
  3. ^ Wixted, J. T. (2004). The psychology and neuroscience of forgetting. Annu Rev Psychol, 55, 235-269.

Spoljašnje veze uredi