Zavod za transfuziju krvi Niš

Zavod za transfuziju krvi Niš
Naziv
Zavod za transfuziju krvi Niš
Osnovan
1945.
Zemlja
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Savezna Republika Jugoslavija Srbija
Direktor
v.d. dr med Vesna Knežević, spec. transfuziolog
Sedište
Niš (Srbija)
Adresa
Bulevar dr Zorana Đinđića 48
Sajt http://www.transfuzijanis.rs/

Zavod za transfuziju krvi Niš je jedna od pet specijalizovanih ustanova u sistemu zdravstva Republike Srbije odgovorna za prikupljanje i distribuciju krvi i vodeća ustanova iz ove oblasti za region južne i istočne Srbije.[1]

Istorija uredi

Preteča Zavoda za transfuziju krvi Niš bio je novoosnovani Kabinet za transfuziju krvi u Nišu u okviru Vojne bolnice Niš osnovan odmah posle Drugog svetskog rata. Kabinet je formiran 1945. godine, da bi četiri godine kasnije 1949. godine po odluci tadašnjeg upravnik Gradske bolnice u Nišu dr Brila, bila osnovana jedna transfuzijska laboratorija – u sklopu gradske laboratorije. Kada je centralna bolnička laboratorija preseljena u zgradu dečijeg hirurškog odeljenja, transfuzija je dobila odgovarajuće prostorije i uslove za za rad i osnivanje kabineta za transfuziju.[2]

Kabinet za transfuziju je 1961. godine prerasta u stanicu za transfuziju krvi, u okviru koje je počeo da se razvija novi savremeniji i organizovan pristup dobrovoljnim davaocima krvi na principima plaćenog i porodičnog davalaštva.

Nova organizacija službe koja je uvedana je 1966. godine sa sobom je donela nova zaduženja i nove laboratorijske analize i savremeniji rada u oblasti transfuziologije. Organizuju se sastanci sa rukovodiocima radnih organizacija, drže predavanja o značaju transfuzije krvi, i uvode nove metode (hemostaza krvi, vremena krvarenja, vreme koagulacije krvi, protrombinsko vreme, metoda Lues, utvrđivanje očinstva, rad na prenatalnoj zaštiti, titar ABO i Rh sistema (antitela), krvne grupe novorođenčadi, pripremanje krvi za eksangvinotransfuzije novorodjene dece).[2]

Kako je Stanica za transfuziju krvi neprstano išla u korak sa razvojem svih grana medicine, a posebno hirurgije i ginekologije, postalo je neophodno obezbediti veće količine krvi za rad tih službi, a to je sa sobom donelo i obimniju organizaciju rada na terenu u čitavom niškom regionu u kome se krv skupljala od sve većeg broja dobrovoljnih davalaca. Organizacija poslova, porast broja zaposlenih rezultovao je i potrebom za sve većim prostorom i novim kadrovima.[2]

Stanica prerasta u Zavod za transfuziju krvi 1. jula 1971. godine, i preseljava se u nove prostorije gde se i danas nalazi. U to vreme postoje sledeće organizacione celine;[2]

  • odeljenje krvnih grupa,
  • odeljenje imunohematologije,
  • odeljenje propagande,
  • računovodstvo.

Kako se služba u Zavodu s kraja 20. veka sve više širila u svim oblastima rada, uvedene su i nove metode separacije krvi i krvnih produkata, počinje primena plastičnih sistema i kesa za uzimanje krvi, dolazi do uvođenja kućnih i ambulantnih transfuzija, formira se boks za sterilizaciju i separaciju krvi i primenu komponenti krvi.[2]

Sa većim obavezama rasta i broj zaposlenih u Zavodu, jer se njegova nadležnost obuhvatai ceo Niški region koji broji 16 opština.

Zavod danas uredi

Danas je Zavod prerastao u veliku stručnu ustanovu, čiji rad je zasnovan na transfuziologiji kao visoko specijalizovanoj grani medicine i na naučnim osnovama, koja podrazumevaju bezbedno i savremeno lečenje bolesnika u svim granama medicine, koji sarađuje sa svim službama, stanicama i kabinetima za transfuziju širom Republike Srbije.[2]

U okviru Projekta Pomoći Evropske Agencije za rekonstrukciju Nacionalnoj službi transfuzije krvi u Srbiji koji je počeo decembra 2002. godine, nastaje veliki preokret u razvoju službe transfuzije u Nišu. Napravljena je nova zgrada Zavoda za transfuziju krvi Niš po savremenim standardima ovog doba, nabavljena nova kompjuterizovana oprema za Zavod, pojačan vozni park sa novim kombi vozilima, nabavljena nova aparatura – oprema – za potrebe službe. U rekonstrukciju ovog zavoda uloženo je približno milion evra, od čega 445 hiljada evra za rekonstrukciju zgrade, 468 hiljada evra za medicinsku opremu i 87,5 hiljada evra za vozila.[3]

Delatnost uredi

Zavod obavlja sledeće zdravstvene delatnosti u skladu sa Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i to:[4]

  • vrši prikupljanje i preradu krvi od dobrovoljnih davalaca;
  • prati i proučava stanje u oblasti transfuziologije;
  • predlaže i sprovodi mere za unapređivanje dobrovoljnog davalaštva krvi i službe transfuzije krvi i obezbeđuje potrebne količine krvi i produkata od krvi za redovno lečenje obolelih i povređenih i stvara neophodne rezerve za potrebe u ratu, u slučaju elementarnih i drugih većih nepogoda i drugih vanrednih prilika, u skladu sa zakonom i programom prikupljanja rezervi krvi.

Organizacija uredi

Menadžment uredi

Menadžment Zavoda čine:[4]

  • Direktor,
  • Upravni odbor, koji ima pet članova od kojih su dva iz reda zaposlenih u Zavodu.
  • Nadzorni odbor, koji ima tri člana od kojih je jedan iz reda zaposlenih u Zavodu.

Organizacione jedinice uredi

U Zavodu danas postoje četiri organizacione jedinice, i to:

1. Organizaciona jedinica za prikupljanje, obradu, preradu i distribuciju krvi i produkata od krvi
  • Odsek za organizaciju prikupljanja krvi — vrši prijem dobrovoljnih davalaca krvi u Zavodu i na terenu, obavlja zdravstvene preglede dobrovoljnih davalaca krvi, vrši kolekciju i konzervaciju krvi, vrši planiranje i organizovanje akcija prikupljanja krvi, učestvuje u motivaciji stanovništva za davanje krvi, pripremi propagandnog materijala i predavanja o davalaštvu krvi, sarađuje sa sredstvima javnog informisanja u obaveštavanju javnosti iz oblasti davalaštva krvi, sarađuje sa organizacijom Crvenog krsta, preduzećima, ustanovama i svim drugim organizacijama na motivaciji stanovništva za dobrovoljno davanje krvi, priprema davaoce za prikupljanje krvnih sastojaka putem afereznih postupaka i izvodi donorske afereze, izvodi program autolognog prikupljanja krvi i krvnih produkata, vodi propisanu medicinsku dokumentaciju, unos podataka o davaocima krvi na terenu i u Zavodu, vodi kompjutersku evidenciju davaoca krvi, izdaje knjižice davaoca krvi, potvrde o davanju krvi, priprema izveštaje o broju davaoca krvi i drugim podacima o davalaštvu za potrebe Zavoda i drugih organizacija, prijem davalaca krvi u Zavodu i na terenu.[2]
  • Odsek za kolekciju krvi
  • Odsek za dijagnostiku i terapiju poremećaja hemostaze
2. Organizaciona jedinica za pružanje dijagnostičkih i terapijskih usluga
  • Odsek krvnih grupa
  • Odsek prenatalne zaštite
  • Odsek tipizacije tkiva
  • Odsek za transmisivne bolesti
3. Organizaciona jedinica za pripremu produkata od krvi, infuzionih rastvora i drih medicinskih i dijagnostičkih sredstava
  • Odsek za proizvodnju komponenti i derivata krvi
  • Odsek za primenu test seruma i kontrolu kvaliteta preparata krvi
  • Odsek terapijskih afereza i ambulantnih transfuzija
4. Organizaciona jedinica nemedicinske delatnosti

Za rad odeljenja odgovoran je načelnik, za odseke – šefovi odseka, a za rad srednjemedicinskog kadra odgovoran je glavni tehničar Zavoda.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Odluke o Planu mreže zdravstvenih ustanova („Službeni glasnik RS“, broj 50/92)
  2. ^ a b v g d đ e „Istorijat U: Zavod za transfuziju krvi Niš”. www.transfuzijanis.rs. Pristupljeno 17. 5. 2020. 
  3. ^ „Otvorena rekonstruisana zgrada Zavoda za transfuziju krvi Niš”. www.srbija.gov.rs. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  4. ^ a b „Odluka o osnivanju Zavoda za transfuziju krvi u Nišu: 37/1993-1669”. www.pravno-informacioni-sistem.rs. Pristupljeno 16. 5. 2020. 

Spoljašnje veze uredi