Zanatske isprave svakog zanatlije predstavljaju njegovu ličnu dokumentaciju i dokaz o stečenim znanjima i veštinama i retko se sreću u arhivima ili srodnim institucijama. Istorijski arhiv u Pančevu raspolaže ovakvom građom, koja datira iz 18. i 19. veka i odnosi se, pre svega, na isprave izdate u gradovima današnje Vojvodine, iako se čuvaju i isprave iz ostalih gradova nekadašnje Habzburške monarhije. Zanatske isprave predstavljaju dragocenu građu za izučavanje zanatstva, heraldike, sfragistike, simbolike, ornamentike kao i grafike štampanja. Zanatske isprave izdavane su za mnogo različitih zanata.

Kalfenska pisma uredi

 
Kalfensko pismo izdato u Pančevu 1828. godine

Kalfenska pisma su potvrde o završenom učenju zanata i položenom ispitu za kalfu. Sačuvana kalfenska pisma predstavljaju uokvirene štampane formulare različitog formata i do veličine 78x50 cm, na kojima su upisani podaci o kalfama kojima se izdaju. Pismo je pečatirano esnafskim pečatom, od crvenog voska, sa dvoglavim orlom. Izučavanje zanata trajalo je tri godine ako se šegrt sam odeva ili četiri godine ako ga majstor odeva.[1] Ovo pravilo se nije uvek poštovalo. Šegrt je oslobođen i proglašen za kalfu pred starijim kalfama u skupštini i za to je plaćao jedan talir. Formular je nabavljao šegrt kada mu je kalfensko pismo bilo potrebno, tako da se datumi izdavanja pisma i datum kada je šegrt postao kalfa ne poklapaju uvek.

Potvrde o radu uredi

 
Potvrda o radu izdata u Beloj Crkvi 1804. godine

Potvrde o radu predstavljaju drugu kategoriju zanatskih isprava, koje su izdavane sve do obaveznog uvođenja vandrovki 1829. godine. Opšta karakteristika za tekstualni deo ovih potvrda je ta da je u formulare dotični esnaf kojem pripada kalfa unosio sledeće podatke: zanat esnafskih majstora, zanat dotičnog kalfe, ime kalfe, mesto njegovog rođenja, godine starosti, podatke o stasu i kosi i o dužini rada.[1] Sa ovim podacima ovlašćeno lice odgovarajućeg esnafskog odeljenja potvrđuje kalfi njegovu pripadnost esnafu, dužinu rada, njegovo ponašanje i vladanje i raskid rada. Na mnogim potvrdama su se nalazile i panorame gradova, u kome su potvrde izdate.

Majstorska pisma uredi

 
213.993x213.993piskel

Majstorsko pismo ili majstorsku povelju dobijao je kalfa, koji je želeo da postane majstor. On je prvo morao da se obrati skupštini i da joj podnese dokaze za majstoršag, o urednom učenju zanata, o tome da je radio u mestu kod nekog majstora i kakvog je porekla i kako se vladao. Ako bi se majstori usaglasili da ga prime onda je kalfa odlazio u Magistrat da traži dozvolu. Posle toga, dobijao je zadatak da napravi tzv. probu, koju je morao da izradi u prisustvu dva majstora i to u domu jednog od njih. Gotov rad je iznosio pred druge majstore, koji su mu izdavali majstorsko pismo i on bi ga nosio u Magistrat. Za dobijanje ove isprave, majstorski kandidat plaćao je taksu od 8 forinti.[1] Za kalfe koje su želele da postanu majstori, a nisu bile iz Pančeva, postupak je bio isti, samo što su morale da podnesu dokaz da im je bilo odobreno da dođu u Pančevo i na kraju da zatraže građansko pravo. Majstorska pisma, takođe, predstavljaju uokvirene štampane formulare različitog formata, kod kojih su se u ostavljenim prazninama upisivali podaci o kandidatu kojem se izdaju. I ovi formulari su izrađivani sa panoramom grada gde se izdaju, ali i bez nje.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Heš 1985, str. 65–87

Literatura uredi

  • H. Elza, Zanatske isprave iz XVIII i XIX veka u istorijskom arhivu u Pančevu, u: Informatoru (sveska 20), Istorijski arhiv Pančevo, Pančevo, 1985. (65-87)