Zgrada Robne kuće „Beograd” na Terazijama

Zgrada Robne kuće „Beograd” na Terazijama ili zgrada Savezne industrijske komore (kako joj je bio zvanični naziv), sagrađena je 1958. godine, po zamisli zagrebačkog arhitekte Lavoslava Horvata.[1] Ona je ubrzo nakon izgradnje svojim „položajem, veličinom i oblikovanjem odredila smernice daljeg oblikovanja i izgradnje Terazija kao beogradskog središta.[2]

Zgrada Robne kuće „Beograd”
Informacije
Lokacija Srbija Beograd, Srbija
Status predložena
Otvaranje 1958.
Korišćenje aktivna
Kompanije
Arhitekta Lavoslav Horvat

Položaj uredi

Zgrada se nalazi na adresi Terazije 15 — 23, u centralnom delu Beograda, koji administrativno pripada Gradskoj opštini Stari Grad.

Geografski položaj
  • Severna geografska širina: 44° 48′ 49″
  • Istočna geografska dužina: 20° 37′ 94″

Istorija uredi

Nakon Drugog svetskog rata Beograd se intenzivno gradio, s obe strane reke Save. Tako su se paralelno sa izgradnjom Novog Beograda, kao sekundarnog centra, glavnog grada Jugoslavije, gradile i Terazije, kao čvorište svih gradskih aktivnosti.

Iako su prve opsežne studije za izmenu prostora na Terazija izrađene još krajem 1920-ih godina, između dva svetska rata, kada je i doneta odluka da se prvobitna stambena namena ovog prostora postupno izmeni u korist javne, kako bi novosagrađene građevine prostoru Terazija dale ne samo novu namenu već i novi izgled. Međutim do konačnog, istaknutog položaja Terazija u centralnom delu Beograd, one su kroz nekoliko decenija morale da prođu niz urbanističko-arhitektonskih rešenja i prežive brojne studije i projekte, od kojih su neki ostali ipak nedovršeni i kao takvi dočekale pedesete godine 20. veka.[3]

Kada je početkom 1950-tih godina konačno doneta odluka, i raspisan konkurs za idejni projekat, kojim je trebalo da se Terazije obimnije rekonstruišu i dograde blokom zgrada između Terazija i tadašnjih ulica Bulevara Crvene armije, Dečanske, Staljingradske i Kolarčeve ulice, na scenu je stupio zagrebački arhitekta Lavoslav Horvat. On je na tome prostoru, po osvajanju prve nagrade na konkursu iz 1954. godine, započeo gradnju zgrade Savezne industrijske komore (SIK), koja je tokom gradnje preimenovana u Robnu kuću Beograd, i sa njom dao nove smernice daljeg oblikovanja Terazija, kao važnog dela Beograda.[4]

Arhitektura uredi

 
Svojom spratnošću zgrada Robne kuće „Beograd”, uticala je na izgradnju okolnih zgrada na Terazijama

Zgrada Robne kuće „Beograd” projektovana je tako da u blagom radijusu, njeno jako dugačko pročelje (širine 365 metara), sa horizontalnim nizovima kratnih prozora i rastvorenim gornjim delom, leži na kolonadi stubova uvučenog prizemlja.

Građevina ovakvog oblika i gabarita, koja je svojim smeštajem zatvorila tadašnju Nušićevu ulicu, u kasnijem periodu rekonstrukcije Terazijskog trga svojom veličinom i oblikovanjem uticala je na izgradnju okolnih zgrada, koje su morale da se njoj prilagođavaju.

Prema projektu iz 1954. godine zgrada je u donjim delovima (prizemlju, suterenu, mezaninu i prvom spratu) imala stalan izložbeni prostor, koji se tokom gradnje pokazao kao neadekvatno iskoristiv, za njenu prvobitnu namenu. Kako se na početku gradnje utvrdilo da položaj takve građevine u središtu grada treba da poseduje interni sadržaj šire javne namene, pre svega trgovačke (kako je konačno i odlučeno), projekt je bitno izmenjen.[5]

Sigurno bi najpoznatija beogradska trgovačka firma (Robna kuća Beograd) po unutrašnjem uređenju bila funkcionalnije projektovana da je Horvat od početka projektovanja beogradske Savezne industrijske komore imao u vidu drugojačiju namenu objekta. Međutim i pored svih komplikacija tokom gradnje uspešno je zaživela namena objekta koja se odlično uklopila u zadati prostor.[6]

Konačni izgled zgrade

Konačni izgled zgrade, nakon izmene projektne dokumentacije, značajno je odstupio od prvobitnog Horvatovog projekta, jer je investitor odlučio da prostor preimenuje, iz poslovnog u trgovački centar.

Tako je tokom gradnje značajno izmenjena funkcionalnost prostranih unutrašnjih prostora, od prizemlja do spratova, što je nanelo štetu izvornom izgledu objekta, jer je svojom veličinom prelazio gabarite izvedene građevine.[6]

Takođe ovom izmenom je i dosta hvaljena zamisao arhitekte Horvata, koja je predviđala širok podzemni pasaž, opasan nizom ekskluzivnih trgovina, i podzemnom pešačkom komunikacijom koja je povezivala zgradu sa suprotnom stranom Terazija, značajno izmenjena.[6]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Zrinka Paladino, Arhitekt Lavoslav Horvat i „Udruženje umjetnika Zemlja”, Zagreb, Prostor 14(2006); 2(32), str. 167-177.
  2. ^ Paladino, Zrinka „Arhitektonski opus Lavoslva Horvata u Beogradu“, Prostor Zagreb, Br. 20, (2012), 320.
  3. ^ Blagojević, Lj. (2003), Modernism in Serbia.The elusive margins of Belgrade architecture 1919-1941, MIT Press in association with Harvard University Graduate School of Design, Cambridge-Massachusetts. rr. 117-123
  4. ^ Košir, F. Uz projekt za rekonstrukciju centra Beograda, „Arhitektura”, 22 (99-100): Zagreb 1968:45-48
  5. ^ Milićević-Nikolić, O. (1960), Robna kuća „Beograd”, „Arhitektura Urbanizam”, 1 (1): 22-23, Beograd
  6. ^ a b v Minić, O. (1960), Transformacije centra Beograda, „Arhitektura Urbanizam”, 1 (1): 18-21, Beograd

Spoljašnje veze uredi