Zdravstveno osiguranje

Zdravstveno osiguranje je sistem za pokrivanje troškova zdravstvene zaštite unapred, preko doprinosa (Bizmarkov sistem) ili poreza (Beveridžov sistem) koji se uplaćuju u zajednički fond ili zavod zdravstvenog osiguranja za sve ili neke zdravstvene usluge određene zakonom, podzakonskim aktima ili polisom osiguranja (kod privatnog osiguranja). Zdravstveno osiguranje može se odnositi na ograničen ili sveobuhvatni raspon zdravstvenih usluga i može služiti kao potpuno ili delimično pokrivanje troškova određene usluge, leka ili medicinskog sredstva. Povlastice se mogu sastojati u pravu na određene zdravstvene usluge ili na refundaciju osiguraniku za određene troškove. Državno zdravstveno osiguranje uređuje i vodi država, privatno osiguranje je takođe uređeno zakonom i vođeno od strane osiguravajućeg društva ili neke druge privatne agencije koja za to ima dozvolu. Zdravstveno osiguranje može biti obavezno i dobrovoljno. Obavezno zdravstveno osiguranje pokriva osnovni paket zdravstvenih usluga propisanih zakonom. Dobrovoljno osiguranje je ono osiguranje koje zaključuju ona lica koja nisu obavezno osigurana po zakonu, bilo za osnovni ili dodatni paket usluga (dodatno osiguranje).[1]

Najvažniji princip zdravstvenog osiguranja je princip solidarnosti. Svaki osiguranik i osigurano lice dobijaju ispravu u vidu zdravstvene knjižice, kartice, smart kartice i sl.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi