Ignjat Martinović
Ignjat Martinović (20. jul 1755 — 20. maj 1795) bio je mađarski naučnik, hemičar, filozof, pisac, tajni agent i vođa mađarskog jakobinskog pokreta. Osuđen je na smrt zbog veleizdaje i obezglavljen 20. maja 1795, zajedno sa grofom Jakabom Sigrajem, Ferencom Sentmarjajem, Jožefom Hajnočijem i drugima. Kao osnivač mađarskih jakobinskih klubova, neki su ga smatrali idealističkim pretečom velikih ideja, a drugi beskrupuloznim avanturistom.
Biografija
urediNjegov otac, Matjaš Martinović, bio je jedan od plemića koji je usled Velikog turskog rata napustio osmansku Srbiju 1690. godine pod vođstvom Arsenija III Čarnojevića u vreme Velike seobe Srba i preselio se u Delvidek u Mađarskoj.[1][2][3]
Bio je srpskog porekla.[4][3][5][6][7] Njegovi deda i baba su prešli iz pravoslavlja u katoličanstvo samo nekoliko godina pre rođenja njegovog oca Matijaša. Ignjat Martinović je za života izjavio da mu je otac bio ili Srbin kafandžija ili albanski plemić u vojnoj službi.[1]
On je služio u austrijskoj vojsci.[2] Novembra 1791. prešao je u Peštu.[2] Tamo se oženio Nemicoj Marijom Popini[1][8] iz Budima. Imali su pet sinova i dve ćerke.
Martinović je rođen u Pešti i školovan kod franjevaca.[2] Završio je prve razrede u pijaristskoj školi i odlučio da stupi u franjevački red. Martinović je pohađao teološke studije na Univerzitetu u Budimu od 1775—1779. Strogost i konzervativni pogledi na monaški život doveli su ga u nekoliko navrata u sukobe sa sabraćom monasima i njegovim predstojanjem; njegovo nezadovoljstvo povećalo je i to što je 1780. sa nekim od studenata-sveštenika premešten u Brod.
Bio je odličan govornik i pisac na mnogim jezicima.
Odabrana dela
uredi- Theoria generalis aequati onum omnium graduum, novis illustrata formulis, ac juxta principia sublimioris calculi finitorum deducta, 1780
- Tentamen publicum ex mathesi pura, 1780
- Systema universae philosophiae, 1781
- Dissertatio physica de iride et halone, 1781
- Dissertatio de harmonia naturali inter bonitatem divinam et mala creata, ad celeberrimam Hollandiae academiam Leidensem transmissa et nunc primum elucubrata, 1783
- Dissertatio de micrometro, ope cuius unus geometricus dividitur in 2.985,984 puncta quinti ordinis, 1784
- Dissertatio physica de altitudine atmospherae ex observationibus astronomicis determinata et anno 1785
- Praelectiones physicae experimentalis, 1787
- Memoires philosophiques ou la nature devoilée, 1788
- Physiologische Bemerkungen über den Menschen, 1789
- Discussio oratoria in eos, qui in librorum censuram invehuntur
- Oratio ad proceres et nobiles regni Hungariae 1790. idibus Aprilis conscripta, et Vindobonae supressa, nunc primum in lucem prodit, 1791
- Oratio pro Leopoldo II. rom. imp. aug. Hungariae, Bohemiae etc. rege ab hungaris proceribus et nobilibus accusato anno 1792
- Status regni Hungariae anno, 1792
- Franczia Catechesis, 1795
Reference
uredi- ^ a b v Lendvai, Paul (2004). The Hungarians: A thousand years of victory in defeat. Princeton University Press. str. 184. ISBN 978-0-691-11969-4.
- ^ a b v g Fine, John VA (2006). When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Medieval and Early-Modern Periods. University of Michigan Press. str. 539. ISBN 978-0-472-02560-2.
- ^ a b „Koncepcije o Srpskoj Vojvodini, Iliriku, Dunavskoj konfederaciji, Istočnoj Švajcarskoj...”. Kulturni centar Novog Sada (na jeziku: srpski). 2018-09-07. Pristupljeno 2019-01-23.
- ^ povijest, Sveučilište u Zagrebu Zavod za hrvatsku (1989). Radovi (na jeziku: hrvatski). Zavod. str. 265.
- ^ Balkan Studies: Biannual Publication of the Institute for Balkan Studies (na jeziku: engleski). The Institute. 1964. str. 222.
- ^ Balcanica (na jeziku: engleski). Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Balkanolos̆ki Institut. 2006. str. 106.
- ^ „Ignjat Martinović”.
- ^ Vilmos Fraknói, Martinovics élete, p. 11, Budapest, 1921, Az Athenaeum Irodalmi És Nyomdai R.-T. Kiadása,